Šterne diljem Velebita slavile su opstojnost i život čovjeka
povezane vijesti
Najduža i najljepša hrvatska planina svakako je Velebit. Mnogi planinari izvan Hrvatske dolaze ga doživjeti, čudeći se pri tome njegovoj flori i fauni, krškim oblicima reljefa, legendama i ljudskoj ostavštini koja se zadnjih desetljeća promijenila u mnogim detaljima.
Prirodni ritam
Život je na Velebitu od davnina bio određen prirodnim ritmom. Ciklusi izmjena godišnjih doba omogućili su više ili manje povoljne uvjete za život i ispašu stoke. Ipak, odlučujući čimbenik opstanka svih živih bića na Velebitu oduvijek je bila voda.
Padalina Velebitu ne nedostaje, no zbog krške građe Velebita ta se voda na površini ne zadržava dugo ili se zadržava u vrlo malim količinama u vidu prirodnih lokvi i povremenih izvora. Porozne stijene jednostavno progutaju to obilje vode.
Zato s obje strane ove planine voda izvire u vidu rijeka, potoka, ili malenih izvora, dok s morske strane to bogatstvo manifestiraju brojne vrulje. Da je svaka kap vode na Velebitu dragocjena, dobro su znali naši preci.
Vodu su znali zadržavati pomoću brojnih cisterni/šterni koje su za sušnijih dijelova godine bili jedini načini čuvanja ove dragocjene tekućine.
Nigdje ljudi
Gotovo svaki velebitski zaseok krasi pravo malo graditeljsko remek-djelo u kamenu – šterna (cisterna). Promjenama načina života i odlaskom ljudi s velebitskih obronaka nestala su mnoga naselja, a velebitske šterne (cisterne), vrijedna i korisna kulturna baština, sve se više prepuštaju grmlju i zaboravu.
Danas će mnogi planinari i ljubitelji ove gorde planine tijekom obilaska opustjelih naselja naići na šterne. Jedan od njih bio je i Željko Župan iz Stručne službe PP-a Velebit koji je s tih pohoda objavio mnoge sjajne fotografije.
Od Marija Šabana, ravnatelja PP-a Velebit doznajemo da je u planu detaljna evidencija starih šterni, djelo ruku ustrajnih i strpljivih velebitskih »highlandera« koji su posvuda ostavljali dokaze kako je unatoč povremeno negostoljubivoj planini i ondje bujao život.
U mnogima od starih šterni i danas ima vode. Voda je još uvijek čista i hladna, ali je jednostavno nema tko piti.
