HRVATSKO POLJE – Novi list je objavom teksta o uvjetima života samohrane majke Bogdanke Lavrnja iz Hrvatskog Polja pored Otočca pokrenuo humanitarnu lavinu koja traje i danas. Od onda se mnogo toga promijenilo i na djelu pokazalo da empatija nije mrtva. Barem ne kod svih ljudi. Za Hrvatsko Polje podno gordog Velebita odjednom su čuli svi. Poslove oko izgradnje novog doma za Bogdanku i Ljiljanu (9) preuzeo je Berislav Kostelac, dugogodišnji otočki humanitarac iza kojega su brojne uspješne humanitarne akcije.

Srce je mjera

– Na zasebnom žiro-računu prikupljeno je 104.883 eura. Bogdanka i Ljiljana će doslovno iz uvjeta života kao u 19. stoljeću uskočiti u 21. stoljeće. Gradit će im se moderna montažna kuća s podnim grijanjem i solarnim panelima. Panele će besplatno ugraditi jedan uspješni poduzetnik, također i veliki humanitarac. Bogdanku uz staru i dotrajalu kuću vežu brojne uspomene. Tu joj je živio djed, roditelji, tu se rodila Ljiljana.

Svi koji su čuli i osjetili životnu tragediju ove ustrajne i skromne žene, žele pomoći. Tragom ove velike humanitarne akcije promijenio se i život u malenoj područnoj školi u selu Hrvatsko Polje. Stiglo je mnoštvo donacija. Jučer ju je posjetio hrvatski branitelj Stjepan Kukolja u ime UDIVDR-a Krapinsko-zagorske županije čiji je predsjednik policijski savjetnik prof. Josip Horvatin. Branitelji su ovoj školi donirali tri računala i radne stolove, a četvrti komplet dobila je Ljiljana Lavrnja, pripovijeda »čovjek za vezu« koji je i ovoga puta bio Berislav Kostelac, otočki humanitarac i teolog zaposlen u matičnoj OŠ Zrinski i Frankopani iz Otočca. A vrijednost donirane opreme? To je i ovoga puta kategorija koja se mjeri srcem!

Puno dobrih ljudi

U vegetacijskom dobu obilja Bogdanka ne zaboravlja svoj vrt.

– Sve mi je niklo, krumpir procvjetao, zatim grah, izvrstan mi je luk… Sada bi samo trebalo malo kiše i bi’će svega. Ali je najvažnije što je moja Ljiljana prošla s peticom i dobila pohvalnicu. Željela je pjevati pred publikom, pa ju je Bero snimio, i Ljiljana će uskoro pjevati na jednom natjecanju u Korenici. Ma sve je dobro, samo da je zdravlja i dobrote među ljudima, govori Bogdanka. Spominje i novu motornu pilu, reče da »ulazi u drva k’o da reže maslac«. Ona i pila su se brzo »sprijateljile«. Sretna je što će iz prastare ruševne kuće gledati kako u blizini niče nova, moderna gradnja.

Sjajni eho ove priče ogleda se i na druge načine. U Hrvatsko Polje stizali su paketi robe, obuće, kućanskih potrepština, stigao je novi bicikl za Ljiljanu, mikrofon pjevačice Maje Šuput… Skromna Bogdanka i danas ističe da je ponosna jer ima 266 eura plaće radeći pola radnog vremena u školi kao čistačica.