Otočka obitelj

Upoznajte obitelj Darka Jeremića: Samohrani otac, šestero djece i njihov “zarazni” optimizam

Marin Smolčić

Foto Marin Smolčić

Foto Marin Smolčić

Za Darka zna cijeli Otočac. Dva puta se dogodilo da je u gradu pronašao nečije bankovne kartice. Odmah je pohitao u radio Otočac da bi se putem etera pronašli vlasnici



Već niz godina u vrijeme darivanja jedan humanitarac obilazi socijalno najugroženije obitelji na području Gacke doline. Događalo se to i da je nekome pomogao pri nabavci opreme za kupatilo, krov, elektro-instalacije…


Berislav Kostelac je teolog, roker, pjesnik, bajker, ljubitelj oldtajmera i velik čovjek. Ovo potonje se ogleda u činjenici što je godinama volonterski vodio humanitarnu udrugu „Pokret za Otočac“(PZO), pri čemu je bio glavni pokretač ove priče.


Organizirao je i tri humanitarna rock-koncerta, a sav prihod bio je namijenjen potrebitima. Kada se aktivnost PZO malo usporila Berislav je dalje krenuo sam i opet dokazivao kako empatija kod njega nije umrla.




Prikupljao je humanitarnu pomoć oko blagdana i djecu razveseljavao darovima. Pri tome je širio ekumenizam jer nije nikada gledao na vjeru i nacionalnost te djece i njihovih obitelji.


Zato je uvijek bio rado priman pod svaki krov, u svaku kuću. Njegova zadnja humanitarna akcija dogodila se u otočkoj obitelji Jeremić.



U akciji su mu se priključili mnogi ljudi velikog srca i iskrene duše: tortu i kolače donirala je popularna gospićka slastičarna „Zeleni val“, za krumpir se pobrinula tvrtka „Agro-Velebit“ iz Lovinca, neki Ličani koji su nas zamolili da ih ne spominjemo, i na koncu Novi list koji se priključio akciji, ali ne samo u medijskom smislu, već sa slatkim darovima za šestero djece Darka Jeremića(43).


Povratak u Hrvatsku zbog „ratnih truba“


Za Darka zna cijeli Otočac. Dva puta se dogodilo da je u gradu pronašao nečije bankovne kartice. Odmah je pohitao u radio Otočac da bi se putem etera pronašli vlasnici.


Majka i dvojica sinova, tada dječaka, nisu više mogli trpjeti slušanje ratnih pokliča s početka ’90. godina. Živjeli su tada u srijemskom selu Hrtkovci kojim je po dolasku iz Haga zagospodario četnički vojvoda Vojislav Šešelj.


– Moja majka je kao djevojčica sa svojima doputovala u Srijem 1945. godine, u glasovitom „vlaku bez voznog reda“. Došli su iz okolice Slunja.


Obitelj se zatim preselila u Samobor gdje sam kao svršeni strojarski tehničar dobio prvi posao. Kada mi je očuh tragično preminuo ubrzo je posao počeo „štekati“2002. i ja sam sreću potražio u Korenici. Tada su moju obitelj počele stizati nesreće, pojasnio je „hod po mukama“ svoje obitelji Darko Jeremić.


Godine 2017. umrla je u Korenici Dragana (29), majka šestero mališana. Darku se srušio cijeli svijet i teško je zamsliti kako se dalje sam borio s životom.


Danas su djeca malo porasla. Siniša(16) sada pohađa Strukovnu školu u Gospiću, Vanja (13) ide u osnovnu školu, kao i Nataša (12), Matej (10), Danijel (9) i Tatiana (7). Šestero đaka su sav Darkov život.


– Sva djeca su dobri đaci, poslušni i vrijedni. Znade se da u stanu imamo generalno čišćenje svake subote. Nema tada izmotavanje niti onoga „ja ne mogu“.


Bez prisile svi tada prionemo poslu jer stan koji smo dobili u najam od države mora biti besprijekorno čist. Jer mi tu živimo.


Organizacija života se kod nas sada dobro uhodala. Bilo je u početku „li-la“. Glavni kuhar sam ja jer dolaskom iz škole djeca moraju jesti tople obroke. Dnevno pospremanje svojih soba je obavezno. Kao i učenje.


Neki su nam govorili „joj, vama mora da je teško“! Jest, ne mogu reći da nije. Dobra i odgojena djeca su pri tome prava blagodat jer im ne treba govoriti koje su im obaveze.


Naša rutina je odlično uhodana i sve se unaprijed zna. Tko će i kada načiniti generalku u kupaonici, počistiti kuhinju, hodnik, dnevni boravak.


„Šteta što nisi iz Bosne“!


Darko je odmah po dolasku u Korenicu dostavio zamolbu za rješenje stambenog pitanja. Stizale su stalne odbijenice.


– U Korenici je tada vladala čudna „klima“ pa mi je na koncu otvoreno rečeno: “Da si rođen u Bosni-dobio bi gradilište i materijal za gradnju kuće“!


Kada smo izgubili majku, našu Draganu, pao sam u depresiju. Ostati na vjetrometini života sa šestero mališana, kao podstanar i s nesigurnim poslom, doista je životna kušnja kada vas sudbina gotovo sasvim odbaci.


Bio sam u takvom stanju oko mjesec dana, a pri tome su mi pomogli neki jako dobri ljudi.


Moj posao i plaća nisu tada bili dovoljni za plaćati režije i ženu koja se brinula o djeci. Tada sam u Korenici napravio javni prosvjed i pozvao medije da objave javnosti situaciju u kojoj sam se našao.


Uskoro je stigla vijest po kojoj će nam država dati smještaj u Otočcu. Stan je površine 88 m2, uredno plaćam najam, ali trenutno ne radim, govori Darko, ali bez žučnih definicija.


Radio je na dva mjesta u Otočcu, bio zadovoljan s plaćom i poslom, ali se ispostavilo da je veća primanja imao od dječjih doplataka, nego li od svojega posla.


Osim toga netko je morao ispraćati i dočekivati djecu iz škole. U svemu je „pomogao“ zakon koji je definirao da Jeremići ne mogu ostvarivati znatnije dječje doplatke ukoliko im otac radi.


Darko je radio u Komunalnom poduzeću „Gacka“ kao čistač i na svoj je posao bio ponosan. Završio je i tečaj za njegovatelja i radio ga kratko vrijeme. Trenutno mu je glavni posao skrb o djeci.


Mali Jeremići, djeca za primjer


Čini kako posvuda u obiteljima s više djece vlada opuštenija i tolerantnija atmosfera. Nema upadanja starijima u riječ, galame, čak niti došaptavanja. Djeca sjede i upijaju svaku riječ odraslih. Darko nastavlja:


– Često se događa da u nekoj trgovini svjedočim situacijama kada neko dijete ne može dobiti željenu igračku. Tada nastaje dreka, vrištanje, valjanje po podu, dok roditelji nastoje smiriti situaciju.


Meni se događalo da mi neko dijete zatraži neku igračku. Dijalozi su svi slični: “Tata bi tebi to kupio, ali sada nemam novaca.


Kada novaca bude, tata će ti to kupiti“!


Ja sam na koncu svake ovakve priče to izvršio i pri prvim novcima kupovao im željene igračke. Moja djeca su divna, nisu zahtjevna i već znaju koju im igračku mogu kupiti, a koju ne, ponosan je tata Darko.


Za vrijeme posjeta Berislava Kostelca i novinarske ekipe Novog lista petero mališana nisu niti pitala što su dobila za poklone.


Najstariji Siniša je u vrijeme posjeta i fotografiranja još bio u školi u Gospiću. Nema sumnje da će ga dočekati njegov poklon jer kod malih Jeremića doista važi ona starinska po kojoj se s braćom i sestrama sve mora podijeliti!