U okviru Adventa u Gradskom muzeju Senj otvorena je izložba pod nazivom »Simbolika i značenje vremena došašća« kojom se predstavlja simbolika i proslava došašća u senjskoj župi Uznesenja Blažene Djevice Marije i gradu Senju, a posjetiteljima, među kojima su bili gradonačelnik Jurica Tomljanović i predsjednik Gradskog vijeća Željko Tomljanović, predstavili su ravnateljica senjskog muzeja Blaženka Ljubović te kustosi Ana Vukelić Biondić i Vedran Tomljanović.

– Advent se javlja na istoku u 4. stoljeću, a ustaljuje na zapadu od 7. stoljeća, to je vrijeme pokore i pripreme za Kristov dolazak. Prva nedjelja adventa ujedno je i početak crkvene godine, i to ona koja je najbliža blagdanu sv. Andrije apostola, 30. studenoga.

Došašće je vrijeme nade i radosnog iščekivanja, kada na prvu nedjelju došašća započinju svete mise zornice i kada se nakon prve svete mise zornice blagoslivlja adventski vijenac ispred senjske katedrale te na Pavlinskom trgu.

U Europi, osobito u germanskim krajevima, običaj slavljenja došašća, adventa, na misama zornicama proširio se u 15. stoljeću. U prijašnjim vremenima zornice su bile uvriježene u sjevernim hrvatskim krajevima, no danas su prisutne u čitavoj Hrvatskoj.

Došašće, advent je najljepše doba godine i svečano se obilježava raznim programima diljem svijeta – rekla je ravnateljica Blaženka Ljubović.

Simboli došašća

O simbolima došašća govorio je kustos Tomljanović te istaknuo da je božićno drvce najvidljiviji i najčešći simbol Božića.

– Nažalost, ne pridajemo mu uvijek vjersko značenje. Komercijalni svijet prisvojio je božićno drvce kao da je ono isključivo simbol blagdana i posve ignorira središnju ulogu koju u svemu tome ima naš Gospodin.

Božićno drvce je katolički simbol, a neki pridaju značaj i bojama njegova ukrašavanja. Plavi ukrasi predstavljaju molitve pokajanja, srebrni predstavljaju molitve zahvaljivanja, zlatni molitvu hvale, a crveni predstavljaju prošnje.

Adventski vijenac dolazi iz stare Europe i pomaže intenzivnije slijediti četiri tjedna što prethode Božiću. Dok palimo svijeće, pripremamo se primiti našega Gospodina Isusa – rekao je kustos Tomljanović, a o povijesti adventskog vijenca govorila je kustosica Ana Vukelić Biondić.

– Na ideju pletenja adventskog vijenca došao je njemački protestantski pastor Johann Hinrich Wichern koji je živio u 19. stoljeću.

Prvi adventski vijenac, kakav danas poznajemo, pojavio se 1838. godine u Hamburgu u domu za siromašnu djecu kako bi se djeci uljepšalo dane uoči Božića.

Ovaj se običaj uglavnom širio u crkvenim svratištima, sirotištima, školama, a proširio se vrlo brzo i stekao mjesto u gotovo svim obiteljskim i privatnim kućama.

Tradicionalno su u vijencu tri ljubičaste svijeće i jedna ružičasta. Na prvu adventsku nedjelju pali se prva ljubičasta svijeća, simbol nade u dolazak Mesije, a ova boja predstavlja pokajanje i post.

Na drugu adventsku nedjelju pali se druga svijeća koja predstavlja ljubav, treće adventske nedjelje pali se ružičasta svijeća koju znamo i kao svijeću pastira, a ova vesela boja predstavlja radost zbog skorašnjeg Isusova rođenja.

Četvrta adventska svijeća ponovo je ljubičaste boje, pali se posljednje nedjelje uoči Božića, a nazivamo je još anđeoskom svijećom i simbolizira mir.

Peta svijeća pali se na samu Badnju večer, ona je bijele boje i nazivamo je Kristovom svijećom jer predstavlja život Krista koji je došao na ovaj svijet, a bijela je jer simbolizira čistoću i bezgrešnost – rekla je Ana Vukelić Biondić.

Kristovi dolasci

– Govorimo o dva Kristova dolaska. Jedan je njegovo rođenje, a drugi je onaj koji se tek treba dogoditi. Možemo reći da je došašće tematski više usmjereno na taj konačni Kristov dolazak, to možemo vidjeti u Riječi Božjoj koju ove četiri nedjelje dočašća slušamo.

Došašće je više usmjereno na budućnost, na konačni Kristov dolazak, a Božić je spomen na onaj dolazak koji se već dogodio. Crkveni oci govore i o trećem Kristovom dolasku, a to se kroz slavlje i slušanje riječi Božje na otajstven način događa u našem srcu.

Riječ Božja je bitno, to je liturgija, a sve ovo drugo možemo nazvati paraliturgija, nešto što prati liturgiju, što nije protivno, ali nije ni bitno.

Adventski vijenac i jaslice mogu biti i ne moraju, to je sve sporedno, a najvažnija je riječ Božja. Međutim, mi ljudi smo bića koja imamo potrebu za nečim vidljivim i opipljivim i uvijek je liturgiju pratila tzv. paraliturgija, koju možemo zvati i pučka pobožnost ili je možemo nazvati običajima koji su u različitim zemljama različiti.

Ono po čemu smo mi u Hrvatskoj specifični i što je jako lijepo, uz liturgiju su mise zornice i adventske i božićne pjesme. Nema ni jednog naroda u svijetu koji ima tako bogato razvijene pjesme, a one su prepjevana riječ božja.

Uza sve vidljivo, i adventski vijenac i jaslice, ipak su najbitnije tri stvari – to su riječ Božja, mise zornice i pjesme i kad u to ulazimo, mi na neki način prodiremo u otajstvo onoga što slavimo, iščekivanje Kristova dolaska.

Došašće je vrijeme iščekivanja iako je boja ljubičasta, pokornička, ipak je to razlika od korizme, ovo je radosno iščekivanje. I u vrijeme došašća naglasak dajemo na dobroti dobrim djelima koja nas povezuju, neovisno jesmo ili nismo vjernici, tako da Božić zagrijava srca svakog čovjeka i to vam svima želim – rekao je, otvarajući izložbu, dijacezanski upravitelj Gospićko-senjske biskupije i senjski župnik dr. Richard Pavlić.