Na današnji dan 2020. godine sahranjen je prvi gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović. Misu zadušnicu na četvrtu obljetnicu smrti prvoga gospićko-senjskog biskupa koji je preminuo u 82. godini života i pokopan 22. prosinca u gospićkoj katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije predvodio je biskup mons. Marko Medo u zajedništvu s kanonicima i brojnim svećenicima.

Biskup Medo je u svojoj propovijedi istaknuo:

„U ovo predbožićno vrijeme kada naša srca ćute neku skrivenu radost, radost koja dolazi od saznanja da je Gospodin blizu, okupili smo se na ovom svetom mjestu kako bi se sjetili lika i djela prvog gospićko-senjskog biskupa blagopokojnog mons. Mile Bogovića koji je ostavio neizbrisiv trag tijekom svoga biskupskog služenja. Mnogi od vas ovdje nazočni se sjećate biskupskog ređenje mons. Bogovića koje je slavljeno 29. lipnja 1999. godine u riječkoj katedrali Sv. Vida. Zatim je podjelom teritorija Riječko-senjske nadbiskupije, 25. svibnja 2000., sveti papa Ivan Pavao II. ustanovio je novu biskupiju sa sjedištem u Gospiću, koja je dobila ime Gospićko-senjska biskupija i ušla u sastav Riječke crkvene pokrajine kao sufraganska biskupija. Ivan Pavao II. istodobno je imenovao mons. Milu Bogovića prvim biskupom nove biskupije, a ustoličenje je bilo proslavljeno 25. srpnja iste godine u Gospiću.

Uz svu ozbiljnost i svečane izjave koje su bile izgovorene toga dana, ostalo nam je u sjećanju izjava našega mons. Bogovića koji je na njemu svojstven način, znao ponoviti u više prigoda: „Šalim se inače da sam najbolji biskup u povijesti Gospićko-senjske biskupije. To je istina, ali samo zato jer sam prvi. Biskupija je, naime, osnovana 2000. a ja sam imenovan njezinim prvim biskupom“, govorio je tada biskup mons. Mile Bogović.

Svi koji smo ga poznavali, ili imali prigodu slušati, mogli smo vidjeti koliko je odisao vedrinom i humorom kojim je osvajao simpatije i povjerenje.

U današnjim misnim čitanjima možemo vidjeti kako je Gospodin onaj koji odabire ljude u određenim povijesnim trenutcima za određene i konkretne zadaće. Tako u knjizi Sudaca čitamo o Samsonu: „bit će nazirej Božji, i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca“; dok nam u današnjem evanđelju sveti Luka donosi poznatu zgodu „Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad“.

Vidimo konkretno povijesno razdoblje, konkretne osobe i konkretne zadaće koje je od njih dvojice tražio Gospodin. Vidjeli smo također i znamo da su i Samson i Zaharija bili prilično zbunjeni i rekli bismo na momente nedostojni milosti kojom ih je obdario Gospodin, ali i trenutaka njihovih napora i hoda za Gospodinom usprkos tolikim nedaćama i kušnjama. Dovoljne samo se prisjetiti da je Samson ostao slijep, a Zaharija da je zanijemio da nam pokažu kako Gospodinov poziv ne podrazumijeva da će sve ići lagano i bez protivština. Ono što je bitno zapaziti njih su obojica i njihove sudbine odgovor na molitve koje su bile upućeno Gospodinu! Ako sada ovu evanđeosku poruku prenesemo na našeg biskupa Bogovića u smislu njegova odabira da bude jedan od utemeljitelja nove biskupije. Naime, kao biskup i crkveni povjesničar dobio je od Svete Stolice zadatak istražiti potrebu i mogućnosti osnivanja nove biskupije u Lici što je on odradio vrlo temeljito.

Dana 25. svibnja 2000. godine dogodio se povijesni trenutak za ovaj kraj i za cijelu Crkvu u Hrvata. Osnovana je Gospićko-senjska biskupija, a njezinim prvim biskupom imenovan je mons. dr. Mile Bogović“, prisjetio se novi biskup mons. Marko Medo.