Cijelo vrijeme izolacije zbog koronavirusa u The Highlander Pubu u Gospiću neumorno se radilo. Šesteročlana ekipa predvođena vlasnikom Ivicom Kovačevićem Icom čistila je i uređivala ovo kultno okupljalište »urbane gerile«.

Od poda do stropa, do zadnje zakovice na stolicama. Prva dva tjedna, kada je posvuda život zamalo stao, na obližnjem najvećem gradskom trgu diskretno se slušala glazba svake večeri, kao podrška Gospićanima i znak da će se uskoro sve vratiti u normalu.

Ta glazba i neprestane aktivnosti iza zaključanih vrata puba bile su u tim pesimističnim danima velika motivacija građanima i snažna pozitivna vibra.

The Highlander Pub jedini je sadržaj ovakve vrste u regiji. U svojih 15 godina postojanja dao je Gospiću najbolji mogući, pravi urbani štih i postao kultno okupljalište. Bez bahatih krkana i licenciranih foliranata.

Osim uvijek kvalitetne i moderne pop-rock glazbe, gospićki je pub ogledni primjer ove vrste lokala toliko obljubljenih u anglo-saksonskoj kulturi na svim kontinentima. Prilikom dizajniranja interijera doista se pazilo na detalje.

The Highlander Pub – Ništa bez svirke uživo / Snimio Marin SMOLČIĆ

Dvije etaže

Pitamo Icu kako je sve krenulo?

– Imao sam ideju da se u Gospiću napravi jedno mjesto koje će na svojstven način obilježiti i okupiti gradsku scenu. Želio sam da ta priča potraje, a ne da se lokal otvori i za godinu-dvije nestane u sivilu klasičnih kafića. To nije bilo jednostavno, cijeli je projekt bio obiman, a mi smo u početku bili mala, skromna obiteljska firma. Mislim da je stil puba zadovoljio očekivanja mnogih, pa se za ovo vrijeme profilirala naša klijentela. Pazili smo na svaki detalj: od glazbe, ponude, interijera, scenskih sadržaja… Pa već sami interijer se puno razlikuje od klasičnih kafića. Uz pojam puba neraskidivo je vezana i urbana glazba. Pop, rock ili koji sličan glazbeni žanr. Pub se nalazi u centru grada, na glavnom gradskom trgu pa se sve poklopilo da naša »urbana gerila« ima svoje okupljalište. Na dvije etaže The Highlander Pub ima oko 250 kvadrata i u redovnim uvjetima ima mjesta za 130 gostiju, bez terase. Kada imamo živu svirku, ovdje se znalo okupiti i više od 300 ljudi. Osim nastupa glazbenika imali smo i promocije knjiga i večeri s izraženim kulturnim štihom, ističe Ico.

Ivica Kovačević Ico / Snimio Marin SMOLČIĆ

Rado spominje cijelu plejadu bendova.

– Ovdje su nastupali mnogi lokalni i bendovi iz drugih gradova i država. Posebno su nam u sjećanju ostali neki izvođači s riječkog područja. Ne mogu i neću posebno izdvajati nekoga. Možda ipak moram izdvojiti duet Kristina & Emanuela koje su nastupom upravo »pokorile« pub. Bili su ovdje i Bruno Mičetić i njegova sestra Mirjana, zatim grupa Angels koja sada djeluje u Nizozemskoj. Od bendova koji su poznati široj publici ovdje je nastupala Atlantida, Pavel, Silente i Ivan Dečak i njegova Vatra, nabrojio je Ico tek neke od izvođača.

Iz golih temelja

The Highlander Pub gradio se doslovno od temelja. Na tome je mjestu postojala jedna podosta neugledna prizemnica istih gabarita. Taj je objekt uklonjen i pub se vinuo u nebo, građevinski i poslovno. Bogato uređen interijer svakako nije slučajnost.

– Moram se zahvaliti svojem preminulom prijatelju i čovjeku umjetničke duše Zdravku Zormanu-Dedi iz Zagreba. On je u Zagrebu imao nekoliko kultnih klubova, a između njih legendarni Vintage bar. Sve što sam radio u lokalu, radio sam u dogovoru s njim, uvažavajući sve sugestije i savjete tog iznimnog čovjeka. Važnost je u svakom detalju. Cijela ova priča oko izgradnje i opremanja puba stajala je oko 3,5 milijuna kuna. Uskoro ćemo obilježiti 15 godina neprekidnog rada, osim ove dvomjesečne pauze zbog epidemije. Sada nas je šestero zaposlenih, a uoči sezone ćemo se morati brojčano pojačati. Lokal i terasa znadu ponekad pucati po šavovima jer sve bude krcato. U vrijeme važnijih sportskih događaja poput svjetskih ili europskih prvenstava na terasu montiramo još dva velika LCD televizora. Tada ovaj cijeli prostor, vani i unutra, diše kao jedno biće. Mladi i stariji, dečki i djevojke. Bez razlike. Svi bodre naše kockaste, bez razlike. Vratit ću se na nastupe bendova. Svirke uživo ljudi obožavaju i nikada se nije dogodilo da takvi nastupi prođu bez publike. Pritom mi je drago što se u pubu okupljaju mnogi posjetitelji iz Otočca, Perušića, Korenice, Karlobaga… U ovih 15 godina ovdje se nije dogodio niti najmanji incident, a kamo li naguravanje ili tučnjava. Policija kod nas nikada nije intervenirala. Naši su gosti profilirani, svi odreda vole dobru, modernu glazbu, društveni su i uvjeren sam da cijelo ozračje puba odiše tim načinom života, takvim mentalitetom. Ovo je mjesto za upražnjavanje rituala jutarnje kave, čitanja novina, okupljanja prijatelja, sastanaka i nadasve opuštanja, kaže nam Ico.

The Highlander Pub – Okupljalište ljubitelja dobre glazbe / Snimio Marin SMOLČIĆ

Među brojnim detaljima koji čine zidne kompozicije u oči pada izloženi kilt, mnoštvo raritetnih fotografija i plakata. Mnogi se gosti žele »selfirati« uz saksofon, ili neku od dvaju izloženih električnih gitara, uz neki poseban plakat ili fotografiju. Dok su se u Gospiću priređivale smotre bikera, naravno da im je redovna postaja u mimohodu gradom bio The Highlander Pub.

Na početku ove storije spomenuli smo intenzivan rad iza zaključanih vrata lokala u vrijeme zabrane rada.

The Highlander Pub / Snimio Marin SMOLČIĆ

– Svi zaposleni, moja oba sina i ja smo kroz 35 dana čistili lokal. Kao po onoj da je svako zlo za poneko dobro. Higijena je i inače naš zaštitni znak pa smo ovu stanku željeli iskoristiti za dodatno čišćenje. Sa zidova je skinuta svaka fotografija, svaki predmet. Sve je dezinficirano, očišćeno i vraćeno gdje je i stajalo. Servisirana je sva tehnika, caffe-aparati, pojačala, temeljito je očišćena ventilacija…

Umjesto rezimea

Kada čovjek u neki posao uloži mnoštvo novca, truda, entuzijazma, praktički cijeloga sebe pa onda pogleda unatrag tih prvih 15 godina svakako ga prožmu emocije. Ivica Kovačević-Ico o tome nije želio previše govoriti.

The Highlander Pub / Snimio Marin SMOLČIĆ

– Brzo je prošlo tih prvih 15 ljeta, čak prebrzo. Kada bih i mogao, ništa u svemu ovome ne bih mijenjao jer sam uglavnom sa svime vrlo, vrlo zadovoljan. Kako smo krenuli s ovom idejom i konceptom okupljanja te urbane gerile, taj koncept je odlično zaživio pa traje i dan danas. Sve ovo nikada ne bih postigao bez neizmjerne potpore roditelja i braće. Bez njih se ovakav projekt ne bi realizirao. Ideja o drukčijem okupljalištu ljudi u Gospiću nikada nije zastranila, otišla u nekom drugom smjeru ili imala bilo kakve negativne devijacije. Zadržali smo taj prvotni, željeni štih. Imamo doista prekrasne goste, ono najbolje što ovaj grad nudi od mladih ljudi, omladine i starijih. Imao sam mogućnosti nastaviti život negdje drugdje. Rođeni sam Gospićanin i ovaj pub nikada neću napustiti. Niti pub, niti Gospić! Oni su ipak moja najveća ljubav!