BAŠKE OŠTARIJE Dok se u Lici povremeno javljaju sunčana razdoblja, vrhovi Velebita su pod snježnom kapom odakle snijeg povremeno leprša nošen burom.

Jutros je na planinskom prijevoju Baške Oštarije temperatura zraka -7 stupnjeva C, ali je 40 centimetara snijega prevelik izazov da bi padine „ličkog Olimpa“ ostale bez ljubitelja zimskih radosti. Na sanjkalište i skijalište su pohrlili mnogi pa su na parkingu pomiješane registarske oznake Gospića, Zadra, Šibenika i Rijeke. Ipak su najbrojniji Ličani pridošli iz Gospića i Perušića. Na Velebit ih je privukao obilniji snijeg, a manje temperaturna inverzija jer je Gospić jutros mjerio -10 stupnjeva C. Uz maglu i inje opet bio najhladniji grad u Hrvatskoj.
Hostel „Baške Oštarije ima još nešto slobodnih ležaja i za svoje goste je u punom pogonu. Gosti „izvana“ pristigli na snježne perivoje mogu se jedino pogostiti napitcima po principu „Caffe To Go“.

Na snježnim terenima postoji instalirana vučnica koja nije u funkciji. Neslužbeno doznajemo kako je tome razlog preskupo održavanje, tehnički pregled i dozvola za rad. Na vrh brijega lako je dovući sanjke pa se onda sjuriti niz padine planine. Malo je teže nositi skije i s pancericama savladavati uspone od kojih je kraća dugačka 500 metara, dulja 800 metara. Ništa zato jer se malo toga može usporediti sa spustom koji traje svega dvadesetak ili više sekundi.

Kada su se izguštali na stazama klinci uz pomoć odraslih neizostavno će prionuti „poslovima“ u kojima je snijeg osnovni građevinski materijal. Poneka tvrđava, iglu ili neka skulptura nadnaravna izgleda niču pred očima začuđenih snjegovića. Oni sasvim manji već preko noći počesto ostaju bez noseva jer su im mrkve-noseve pojele ptice ili srne.

Divlji zečevi noću na ovakvoj studeni ipak „nisu tražili svoje majke“, kako se u ličkim poslovicama govori za zečeve i vrlo hladne zimske noći! Zato su jutros oko snježnih terena u snijegu zamjetni jedino tragovi srna. U vrijeme niskih temperatura i obilnog snijega dugouhi plašljivci ne napuštaju svoja skloništa u grmlju gdje ih sasvim prekrije snijeg, a jedino malena smeđa rupica za zrak nad tim skloništem otkriva da se u toj bijeloj pustoši ipak skriva život.

Tako će zeko ostati u svojem igluu sve dok ne ojuži i nema te sile niti sanjkaško-skijaške galame koja bi ga po ovoj studeni potjerala van!