GOSPIĆ – Dr. Stipe Lukač 40-godišnji je kandidat Domovinskog pokreta za župana Ličko-senjske županije. Ovaj liječnik, specijalist interne medicine zaposlen je u Općoj bolnici Gospić. U razgovoru voli naglasiti da je sretno oženjen za Dubrovkinju, gosparku koja je također liječnica. Imaju troje djece, a svako je rođeno u drugom gradu (Split, Dubrovnik, Zagreb). Ovo je prvi iskorak u političke vode mladića rođenog u Livnu, jednog od osnivača Domovinskog pokreta. Pitamo ga za razloge uključivanja u politiku.

– Domovinski pokret je stvoren jer je nepravda u našoj državi postala zakon, a u takvim uvjetima politički otpor je nužan. Hrvatska djeca i budući naraštaji zaslužuju bolju i svjetliju, radosniju budućnost Domovine. Prolivena hrvatska krv u našoj dugoj povijesti zaslužuje opravdanje življenja u budućnosti koja će predstavljati nadu i pravednost, blagostanje i dostojan život ljudi na ovim prostorima. Mi nemamo »repova« i želimo da ovaj narod prodiše. Ono »demokršćansko« u Hrvatskoj je izgubilo svoj smisao. Dok su naši branitelji još bili u rovovima, pretvorba i privatizacija su nas unazadili, a mladi nam odlaze izvan Hrvatske.

Lika Bogom dana

Postoje li u ovoj županiji resursi koji su nedovoljno iskorišteni?

– Lika je Bogom dana zemlja, plodne ravnice, veliki pašnjaci, čiste vode, šume, zemlja… Samo joj »šapneš« i krumpir proviri. U 30-ak kilometara imamo tri klimatske zone, od mediteranske preko alpske do kontinentalne. Sve imamo, ali je pusta, narod odlazi… Trideset godina slušamo obećanja i ništa od njih. Isti obećavaju iste stvari, a ne ispunjavaju obećano jer nema odgovornosti niti kazne. Većina građana zapravo nema izbora jer je ezgistencija u Lici, odnosno preživljavanje u Lici, ovisi isključivo o ušuškavanju u državne jasle. Zašto? Jer nema vizije budućnosti, čitava Lika je, osim par turističkih lokaliteta (Plitvice, Novalja, Karlobag, Senj), zapravo na državnom proračunu, ljudi su zaposleni u županiji, općinama, pododborina, odborima, u raznoraznim upravnim urednima, zdravstvenim ustanovama, školama, domovima zdravlja, gradovima, komunalnim poduzećima, MUP-u, vojsci.

Kako postići promjene?

– Mi u Domovinskom pokretu smatramo da budućnost ovisi o pokretanju domaće proizvodnje. Krenimo redom: drvna industrija gdje bi se proizvodili parketi, stolovi, stolice, prozori, kreveti, namještaj. Je li bolje kupiti namještaj od ličke bukve i hrasta ili talijanske piljevine? Težimo razvijanju poduzetničkog duha olakšavanjem birokratske, dugogodišnje otezajuće administrativne papirologije. Želimo privući mlade poduzetnike u Liku, prednost nam je dobra prometna povezanost, nisu daleko luke Rijeka i Split. Promjene možemo postići lokalano poreznim rasterećenjem, davanjem koncesije mladim poduzetnicima, olakšavanjem dobivanja mnogih dozvola. Uvjeti privlačenja mladih poduzetnika u Liku moraju biti takvi da im osjetno lakše, jeftinije i isplativije bude pokretanje biznisa u Lici nego u Zagrebu. Prlikom pokretanja vlastite firme ili proizvodnog pogona moramo olakšati poduzetnicima kako doći do sredstava iz EU.

Sve je čisto

Ekološko očuvanje Ličko-senjske županije…

– Možemo kao i Finci imati trajektne linije na električni pogon. Uvođenjem autobusa na električni pogon možemo povezati Liku i primorje. Ovdje je sve čisto, tako treba i ostati. Sve to moramo čuvati, ali i održivo iskoristiti. EU puno ulaže u ekologiju, a mi smo za to u Lici »tata-mata« jer nam je skoro sve čisto. Iz toga proizlazi naše nastojanje da Lika iskoristi ogroman potencijal eko-pašnjaka. Govedo ličku bušu forsiramo kao očuvanje tradicionalne vrijednosti. To je u redu, ali je buša sitna, od nje nema puno niti mesa ni mlijeka. To se dobrim dijelom radi zbog poticaja.

Možemo na isti način uzgajati pasminu angus koja je daleko isplativija. Mi uvozimo krumpir iz Mađarske, a Lika je oaza uzgoja toga povrća. Domaće OPG-ove treba zaštititi i pomoći im jer nas ubija uvozni lobi i to već godinama. Proizvodimo vrhunski krumpir, a uvozimo nekvalitetan. Može li Lika proizvoditi toliko krumpira da zadovolji potrebe 250 mlijuna Francuza za pomfritom? Može. Taj krompir se može smrzavati, može se praviti od njega krumpirova brašno, čips, sto vrsta čipsa – uvjeren je dr. Stipe Lukač.

Ličani sami najbolje znaju što im treba

Na kraju je dr. Lukač spomenuo decentralizaciju i upitao znaju li Ličani bolje što im treba, ili to znaju bolje u Zagrebu.

– Hoće li Mate s Cvjetnog trga u Zagrebu znati bolje od Jose iz Smiljana kako se radi s drvetom, sijenom, oranicom i s blagom. Neće! Može li Lika biti puna mlika, a da sir bude, ne kao Zir, već kao Velebit. Može. Može li se u Lici s obzirom na potencijal energetike ove regije, osigurati neki Green Energy ekološki agrotehnički poljoprivredni, drvno-industrijski institut, razvojni potencijal Like je neupitan.
Prometna međugradska javna povezanost je mizerna, jadna. Besplatni električni autobusi, za svu djecu, studente, koji se pune na državnoj električnoj energiji. Može li – može!