Političko Hrvatsko proljeće označilo je za mnoge ruralne dijelove Like jesen ili zimu u demografskom smislu. Tako je bilo i u Bukovcu Perušićkom. Pitoreskno selo raštrkano istočno od naselja Perušić stoljećima je snivalo u plodnoj ravnici ili po šumarcima obližnjih brda. S 300 stanovnika sada je palo na jedva njih 80, mahom poznije životne dobi. U Gornjem Bukovcu sada živi 10 ljudi, a jedina mlada obitelj su Štakići.

Gurmani će vam reći kako je meso francuske pasmine goveda salers i škotski angus po okusu i kvaliteti bez premca. Za ovu titulu ovih pasmina uzgojenih u Lici dodatno je zaslužna ekološka ishrana i držanje stoke u nezagađenom okolišu. Obje pasmine pripadaju vrsti uzgoja krava-tele jer se krave inače ne muzu, imaju mlijeka samo kratko vrijeme, dok ne podignu telad. Salersi su iznimno izdržljivi, kao da je ta pasmina uzgojena za surove ličke zime. Ne smetaju im niti snijeg i led. Mnoga su poljoprivredna gazdinstva u Lici prigrlila ovu pasminu, među njima i OPG Štakić.

Na zimovanju

Krdo salersa i konja pasmine hrvatski hladnokrvnjak drže u Gornjem Bukovcu pored Perušića Katarina i Mirko Štakić. Stoka je sada na zimovanju, dok najveći dio godine boravi na planinskim obroncima Ljubova, na oko tisuću metara nad morem. Na nekoliko desetaka hektara vrhunskih pašnjaka, kako Google tražilica ističe, već dugi niz godina živi »nula« stanovnika. Osim pastira i dvaju ovčarskih pasa pasmine kangal, unaokolo se tek povremeno pojavi poneki vuk ili divlja svinja. Samo u prolazu. S ljetne ispaše su Štakići godinama vodili stoku na zimovanje na pomalo poseban način. Mirko nam je pojasnio o čemu je riječ.

– Čim po Ljubovu padnu prvi mrazevi, vrijeme je za pokret. Na čelu stada sam bio ja, na kraju tast Milan. Onda smo bez problema silazili niz planinu i nakon skoro 12 kilometara šumskih staza i 3-4 sata hoda stizali u Gornji Bukovac. U proljeće isti put, ali unatrag. Otkad smo nabavili kamione, puno je lakše i brže seliti blago. Naše blago je inače mirno i poslušno, govori nam Mirko dok prostire jednu veliku rolo-balu za salerse. Iako na OPG-u uzgajaju najkvalitetniju pasminu goveda, njihov plasman ponekad »malo šteka«.

»Greška« u mesu salersa je ekološke naravi?

– Mesari tvrde kako je meso salersa uzgajano na čistoj ispaši malo tamnije nijanse u usporedbi s mesom pasmina koje ne izlaze iz štala. Naše salerse najviše uzimaju gurmani, znalci i ljudi koji se bave tovljenjem teladi i junadi. Mi za potrebe svoje obitelji svake godine pripremamo meso teladi salers. Prezadovoljni smo okusom mesa, govori nam Mirko.

Smije se pogrešnim stereotipima po kojima je uzgoj goveda pasmine salers »poljoprivreda za neradnike«.

– Salerse dnevno obiđem po 3-4 puta, po potrebi i duplo više. Krave i konji svakoga dana trebaju dovoljno hrane i vode, čistoću i skrb. Kada je stoka na Ljubovu, naš odnos prema njoj je također zahtjevan. Ne znam po čemu je to onda »poljoprireda za neradnike«, sa smijehom pita Mirko i dodaje da svatko tko hoće raditi oko blaga, uvijek ima posla. Ovome u prilog ide i podatak da na ovom OPG-u za svaku sezonu pripreme oko 900 velikih rolo-bala vrhunskog sijena, uglavnom košenog i pripremljenog na planinskim livdama Ljubova. Ondje nema ljudi, pesticida ili bilo kakvih štetnih primjesa. Ekologija iznad svega!

Stalna pomoć

Pomoć Katarininih roditelja Marijane i Milana neupitna je i stalna, a ogleda se u mnoštvu detalja vezanih uz uzgoj krava i konja, kao i popratne poslove. Kao sve supruge, Katarina drži tri kuta kuće i brine o 6-godišnjoj Luciji i jednogodišnjem Ivanu. Četrdesetogodišnji Mirko je 16 godina radio u struci kao vozač-strojar u Općini Perušić. Nositeljica OPG-a je Katarina, a OPG je smješten na Katarininoj djedovini. A kako je sve počelo, pitamo Mirka?!?

– Od nule, od čiste nule. Radilo se puno, štedjelo i napredovalo. Najprije sam držao dva bika pasmine salers, a potom dvije junice simentalke. Ždrebad smo prodavali, a sebi ostavljali kobile. Ovo je tražena pasmina konja. Krotki su i poslušni. Ali smo se ozbiljno počeli baviti stočarstvom tek kada smo se javili na gospodarsku Mjeru za pomoć mladim poljoprivrednicima. Dobili smo tada 50 tisuća eura. Kupili smo prvo matično stado od 20 junica pasmine salers, traktor, stroj za omatanje bala sijena i mnoštvo toga. Danas imamo 50 krava i 20 junica. Tu je i 13 konja. Glavna faca među salersima je bik Leon, a među konjima prelijepi Mrki. Sada imamo svu potrebnu mehanizaciju, kamione, traktore, sagradili smo sjenaru i nadstrešnice za blago. Salersi su inače posebna pasmina. Njima ne smetaju studen i vremenske neprilike.

Krave se tele same, govori nam Mirko dok razmata jednu balu sijena.

Krave i junice su odmah pohrlile i jele mirisno sijeno. Zadnji je prišao bik Leon. Polako se valja prema jaslama svjestan svoje snage i činjenice da je dominantna faca u ovome salers-haremu. Zbog eventualnog incesta Štakići imaju još jednog bika, trenutno odvojenog od stada. Rečeno po lički: Ako ne’š vodit’ računa o svemu, uzalud ti rad i sva muka!