U Mjesecu hrvatskoga jezika, u Otočcu je u Narodnoj knjižnici predstavljen roman domaćeg autora Milana Kranjčevića »Sreća od porculana«, u nakladi Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke.

Roman su predstavili izv. prof. dr. sc. Jasminka Brala-Mudrovčić, prof. Manja Kostelac-Gomerčić, don Anđelko Zdeslav Kaćunko, te sam autor Milan Kranjčević, a prije početka priredbe nazočne je pozdravila ravnateljica Narodne knjižnice Jadranka Prša.

Prof. Brala-Mudrovčić je vrlo sadržajno nazočnoj publici pojasnila osnovne literarne vrijednosti i karakteristike ovog doista posebnog emocionalnog Kranjčevićevog romana, istaknuvši da je riječ o psihološkom romanu, u kojem je naglasak na unutarnjoj karakterizaciji likova, na mislima i osjećajima te na motivima, radnji i okolnostima koje se događaju likovima. Samo pripovijedanje u takvom romanu je u drugom planu, jer je ono samo povod za prikazivanje unutarnjih osjećaja likova, njihovih misli i unutarnje borbe, dok su događaji, okolina i društvo povod za analiziranje svijesti i psihe glavnih likova.

Predstavljačica je dodala kako se upravo u »psihologiziranju« unutrašnjeg života glavnih likova te u opisu njihovih emocionalnih senzibiliteta krije autorova umjetnička snaga koja leži u sposobnosti pronalaženja adekvatnog i snažnoga literarnog izraza za kreiranje svih situacija i stanja. Osim toga, zaključila je Brala-Mudrovčić ne iznoseći sadržaj romana, novo Kranjčevićevo djelo sadrži i elemente lirskog, epskog i dramskog izraza. Liričnost je naglašena atmosferičnošću i neizvjesnošću, dok su priče epski dio, a dramatičnost se postiže sukobima likova i nečim neodređenim, bezglavim i velikim, koje suludim i neopravdanim postupcima sije smrt.

Potom je Manja Kostelac-Gomerčić u svojemu veoma emotivnom osvrtu na ovaj roman pokušala nazočnima prenijeti duboku duboku i potresnu dramu sadržanu u tome Kranjčevićevu djelu, rekavši da će većini čitatelja izmamiti suze zbog realnih i duboko emotivnih opisa koji evociraju osobne tragedije i životne situacije. Naglasila je da je ovaj roman ‘najtužniji roman’ koji je do sada pročitala, ali da autor nije upao u zamku patetičnosti, u koju se dalo tako lako upasti, već je vješto na njenim rubovima iznosio svoju priču.

Zatim je, kao posebni gost iznenađenja, jer njegov nastup nije bio najavljen, izlaganje održao predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Otočcu don Anđelko Zdeslav Kaćunko.

O romanu – Anđelko Zdeslav Kaćunko

Napomenuvši kako je sadržaj romana teška drama i patnja glavnog lika i njegovo troje djece te borba za zdravlje supruge i majke koja je oboljela od neizlječive bolesti, don Kaćunko je u vrlo zanimljivom i višeslojnom osvrtu istaknuo kako je riječ o doista dirljivom te do dna duše i temelja bića potresnom romanu koji na mjestima oči puni suzama, steže grlo i zatrpava ‘knedlama’ emocija.

Istaknuo je također fenomen trpljenja bolesničine obitelji i susret sa smrću voljene osobe, što je nazvao vrlo izraženom teološkom stranom Kranjčevićeva romana budući da je riječ o kršćanskoj obitelji, to više što su u djelu posebno istaknuti pojmovi vjere, nade, ljubavi, molitve, mise, patnje, boli i nadasve »žrtve ljubavi biblijskih razmjera«.

Navodeći zaključke nekih znanstvenih djela o proučavanju ljudi bliskih smrti, fazama kroz koje prolaze bolesnici od neizlječivih bolesti, te procesu tugovanja članova njihove obitelj, Kaćunko je napomenuo da se premalo govori o tome kako najbliži proživljavaju posljednje trenutke bolesnikova života, te je na kraju zahvalio autoru što je napisao roman upravo o »herojskoj ljubavi« muškarca prema svojoj supruzi i njegovoj nevjerojatno borbi za njezino zdravlje.

Na kraju je autor Kranjčević kratko opisao zanimljive dvojbe oko izbora naslova djela, vremenu i okolnostima nastanka romana, otkrivši iznenađenim slušateljima kako ga je većim dijelom napisao na samom početku svojega literarnog stvaralaštva, ali ga je tek sada odlučio doraditi i objaviti.

Također je napomenuo, zagonetno zaključujući svoj nastup, kako se sadržaj romana odnosi ne samo na emocionalni doživljaj patnje jedne konkretne obitelji, nego je tu istu dramu »svatko od nas već proživio, proživljava ili će je tek proživjeti«.