KOSINJ – Obilazeći ovih dana Liku, u vrijeme kada bi po tradiciji polja i vrtovi trebali biti puni ljudi, takvih je vinjeta sve manje. Tek ponegdje se po selima vide manje skupine starijih ljudi. Ako postoji područje Hrvatske koje može poslužiti kao primjer depopulacije, Lika je svakako na prvom mjestu. Iz te otužne plejade svakako valja istaknuti područje Kosinja.

Ova plodna i lijepa dolina uz rijeku Liku oduvijek je bila krcata stanovništvom. Još od vremena Frankopana. Kosinj je bio kolijevka kulture i sinonim za napredak. Ovdje je tiskana prva knjiga u Hrvatskoj. Iz ovoga kraja se u Mletke i na Bečki dvor u 15. stoljeću izvozilo čuveno vino. Danas je ostao tek poneki trs, više kao zaštita od sunca, i šačica stanovnika mahom starije životne dobi. Od ne tako davnih dana Kosinj je sa 3 500 tisuće žitelja spao na njih 800. Lokalnu školu »Anž Frankopan« pohađa 13 djece u kombiniranim razrednim odjeljenjima. Računajući od sredine 19. stoljeća, broj stanovnika Kosinja se deseterostruko smanjio. Od oko 400 kuća danas ih je gotovo polovica prazna. Na svakom koraku nailazimo na prazne i oronule kuće i gospodarske zgrade. Voćnjaci su također na izdisaju.

Gotovo da ne postoji ljubitelj dalmatinskog melosa koji nije čuo i zapamtio elegične stihove o maslini: »Maslina je neobrana, nima koga da je bere, prigiba se teška grana, slomit će se od nevere«. Stihovi su upućeni svima nama pa je maslina iz ove pjesme tek paradigma situacije u kojoj je sve više mladih ljudi napustilo sela, otišlo raditi u velika gradove ili u druge države.

Ova je fotografija načinjena na području Kosinja. Napuštena kuća i prazne gospodarske zgrade posvuda nam kazuju da tu odavno nitko ne živi. Nema niti mačke. Stariji su umrli, mlađi otišli. Ostali su samo duhovi prošlosti koje na svoj način oživljava stablo stare jabuke krcato plodovima. Za neki novi stih:

– Jabuka je neobrana, nema koga da je bere…