SENJ – Senjanin Mislav Krmpotić prvak je Hrvatske u ultramaratonu. Pobijedio je na međunarodnom ultramaratonu Zagreb 12H, održanom proteklog vikenda u utrci u trčanju na 12 sati, koja je ujedno bila i utrka za Prvenstvo Hrvatske u ovoj zahtjevnoj disciplini. Krmpotić je na ovom natjecanju održanom na zagrebačkom atletskom stadionu osvojio prvo mjesto ne samo u muškoj nego i u ukupnoj kategoriji pretrčavši nevjerojatnih 141,9 kilometara u 12 sati, a to je 20. najbolji rezultat ove godine u svijetu.

I do sada je Mislav postizao dobre rezultate na nizu domaćih i inozemnih maratona, među ostalim kao član hrvatske reprezentacije sudjelovao je i na utrci na Tajvanu. Na iznimnom rezultatu i osvajanju naslova u Zagrebu stižu mu čestitke sa svih strana, a ponosni su i njegovi sugrađani. Prije ovog razgovora pustili smo Mislava da malo smiri dojmove i odmori se, a u razgovoru nam je ispričao kako je tekla sama utrka.

Mislav Krmpotić na pobjedničkom postolju

Borba za naslov

– Iako su se mogle prijaviti utrke na 6 i 12 sati, ja sam se prijavio samo na utrku 12 sati. Minimalni cilj koji sam sebi postavio je 136 km koji donosi kategorizaciju vrhunskog sportaša treće kategorije. Prvih šest sati utrke uvijek prolazi uz neke kratke razgovorčiće, dobacivanja, hrabrenja, dok pritom stazom lete ovi u utrci od šest sati.

Nakon šest sati malo se situacija kristalizira s poretkom i tu se nalazim s kolegom Lukom Kumićem koji je isto bio na Tajvanu. Tada se odvajam od grupe i jedno vrijeme se u vodstvu smjenjujem s Marinkom Čubrilom, a nakon nekog vremena odvajam se i zadnja četiri sata uopće se više ne osvrćem.

Čitavo vrijeme u glavi su mi samo krugovi koji su dugi 1.400 metara. »Drži to i ne puštaj«, ponavljam u glavi, a do kraja ne želim si više priuštiti niti pauzu za WC i imao sam samo jednu kratku pauzu da zamijenim dres. Za zadnja četiri sata stavljam slušalice i vrtim si svoje »žestice«. Malo sada već i želudac zeza, odustajem od krute hrane i prebacujem se isključivo na gelove, jedan svakih 40 min. Dolaze i zadnja dva sata, glava počinje igrati trikove, ali ne dam se… no sve jače pušem i stenjem, kvadri sve jače gore… podržavaju me cijelo vrijeme »moji« Plitvičani, bodri me cijelo vrijeme i naš ultraški as Tomislav Poljak, svako malo netko sa staze dobaci kako idem odlično.

Kroz 99. krug mi se na lijevom kvadru uz neugodan bol vrti nekakav mišić i dolazim prvi puta u napast da hodam, no uskače Goran Poznanović i kaže idemo skupa krug… nakon toga kaže – imaš taj još jedan, ajde… dajem sve od sebe i sat označava 100. krug.

Ulazim u 101. krug, dvije minute do kraja, ulazim u 102. i spuštam opet tempo ispod 5 min… napokon je došao taj pucanj koji je označio kraj i ostavljam pločicu s brojem na pod u društvu »univerzalca« Jure Buljana koji je rekao da mu je baš drago što mi je prvi čestitao, jer se mi u reprezentaciji veselimo kako svojim tako i uspjesima kolega, opisuje svoju borbu za naslov Mislav i dodaje da mu je popeti se na pobjedničko postolje bilo čudno jer nikad u životu, izuzev kategorija, nije bio među prva tri.

Fizička i mentalna snaga

Mislav se trčanjem bavi dugo, u početku rekreativno i povremeno, a »službeni« natjecateljski početak njegovih rezultata u trčanju bila je prijava na polumaraton u Crikvenici 2019. godine gdje je postigao jako dobar rezultat. Bio je to i dobar poticaj da proteklih šest godina intenzivno trenira. Član je hrvatske reprezentacije, a ovaj status zaslužio je svojim rezultatima na ultramaratonima na kojima je dosada nastupio i ostvario reprezentativnu normu.

Mislav je član AK-a Velebit 2001, inače radi u GIPO-u Senj kao voditelj tehnološke pripreme, ustaje u 3.30 da bi odradio trening prije posla, a trenira i nakon posla. Ta iznimna odlučnost, posvećenost treniranju dali su mu fizičku i mentalnu snagu da izdrži napore ovog zahtjevnog sporta.

– Ipak se na najbolji način na kraju vratilo sve što sam radio i to kada je bilo najvažnije. Očito da padova na putu mora biti kako bi uzlet bio još veći. Najviše sam ponosan na činjenicu što nisam dopustio da me ovog puta išta pokoleba na putu do ovog ostvarenja.

Bilo je sumnji i pitanja, ali odustajanje nikada nije dolazilo u obzir. Nadam se da će barem netko, možda s istim sumnjama, u ovoj mojoj priči uspjeti u ovome naći nekakvu motivaciju.

Ja ću se sada malo odmoriti, malo promisliti o idućim izazovima, možda naći i kakve sponzore, a nakon toga slijedi polumaraton u Crikvenici, svakako ću sudjelovati jer mi je 2019. godine to bila prva utrka u životu, kaže Mislav o budućim planovima.