Nikad mu nije dosadno

Sedamdesetogodišnji Ante trenira mlade gospićke karatiste. U slobodno vrijeme svira gitaru, slika i brine o psima

Marin Smolčić

Za vrijeme kiše i snjegova prihvatit će se slikanja, čitanja ili sviranja gitare, brine o svojih sedam rasnih lovačkih pasa, a najviše voli treninge s 23 učenika u Karate klubu Lika



GOSPIĆ – Sedamdesetogodišnji Ante Došen ubraja se u plejadu žitelja ličko-senjske metropole koji i nadomak osmog desetljeća života »živi punim plućima«. Pučki rečeno, Ante je čovjek kojemu nikada nije dosadno. U vrijeme kada mu kiše i snjegovi, kao ovih dana, ometaju brojne aktivnosti izvan kuće, naš sugovornik prihvatit će se slikanja, čitanja ili sviranja gitare. To međutim ne znači da je zaboravio skrb o svojih sedam rasnih lovačkih pasa.


Trener i učitelj


Razlog zbog kojega smo Antu zamolili za razgovor je jedna njegova dugogodišnja pasija – karate. Svakako je jedan od najdugovječnijih ličkih aktivnih majstora karatea koji i danas revno trenira sa svoja 23 učenika različite dobi i spola.


– Karateom sam se počeo aktivno baviti 1972. godine i ta me ljubav drži do danas. Čak sam trenirao i u ratu kada sam svoje znanje prenosio na mlade vojnike, održavao kondicijske vježbe i učio ih borilačkim vještinama. Pritom sam svake sezone bio na karate natjecanjima. I ove godine sam se natjecao u kategoriji 50+. Trenutno vodim i treniram Karate klub Lika iz Gospića. Ja sam jedan od rijetkih koji od ovoga sporta imaju korist od »nula kuna«. Upravo obratno, jer u sve ovo ulažem cijeloga sebe i svoja sredstva. Naš klub postoji od 1977. godine i svakako bi bila šteta da nestane. Tijekom treninga djecu obrazujem i preodgajam. Za dobar uspjeh u školi djeca moraju biti spremna fizički i psihički. Nekima od njih sve je naporno i odmah bi odustali. Upravo je karate važna karika i poveznica u tome cjelovitom odgoju. Da bi se nešto naučilo treba desetak godina treninga. Za to vrijeme mnogo toga se promijeni, od njih 100 ostane jedan ili nijedan. Zato mi je pomalo krivo kada odgojim nekog uspješnog karatista, ali on ode studirati i živjeti izvan Gospića. Tako taj krug uvijek ide nanovo. Ja se zapravo ne žalim jer sam kroz treninge uspio odgojiti i stvoriti mnoge dobre ljude, naglašava Došen.


»Vuk« broj 001




Karate klub Lika trenira u dobrim uvjetima nadomak Doma zdravlja Gospić. Dvorana je odlično opremljena, sa svim potrebnim uvjetima za borilačke sportove. Dvoranu financira Grad Gospić, dok klub plaća režije.


– Ponovit ću da sam pri tome trener i učitelj. Djecu od samih početaka učim da poštuju svakog čovjeka, da karate ne znači poriv i mogućnost fizičkih sukoba s drugim ljudima. Uz internet i mobitel, djeci je danas mozak gotovo na »nuli«. Neke države su ova moderna pomagala za djecu čak zabranila. U radu s djecom ja ih učim kako se uči, pamti, dobar dio vremena dajem na učenje etike, nastojim od njih stvoriti dobre ljude. Karate nije samo »fajt«, to je filozofija vrlo širokih razmjera i djelovanja. Pri tome mi na određeni način pomažu i moji hobiji jer obožavam književnost, prirodu, glazbu, poeziju i slikarstvo, govori Ante.


– Uvijek im govorim da je karate predivan sport, ovisno o pristupu i načinu učenja. Svi moji učenici se osim škole i karatea još bave s nečim. Neki vole glazbu, dobru knjigu, prirodu ili imaju neki koristan hobi, govori Ante Došen, dugogodišnji nositelj crnog pojasa, peti dan.


Naš sugovornik je vjerojatno jedini žitelj Like koji je svoju kuću doslovno od podruma do krova načinio svojim rukama. Uz njega je jedinu pomoć imao od supruge Ljiljane. Otac je dvaju odraslih sinova, od kojih jedan živi u Gospiću, drugi u Zagrebu. Ante još nema »titulu« djeda, ali se veseli tome danu. »Iako sam još mlad«, kazuje nam uz srdačan smijeh.


– Meni je život doista ispunjen. U Domovinskom ratu sam bio od samog početka, a u 9. gardijskoj brigadi Vukovi do odlaska u mirovinu. Nakon Oluje bio sam zapovjednik brigade skoro dvije godine. Na to sam ponosan jer sam u obranu Domovine ugradio najbolje godine svojega života, s ponosom ističe Ante Došen. Malo je poznato da je Ante potpisao ugovor za pristup Hrvatskoj vojsci, tada 6. gardijskoj brigadi Vukovi, pod rednim brojem 001!