Bogdanka i Ljiljana Lavrnja / Snimio Marin SMOLČIĆ
Borim se, mučim se, ali ne predajem se. Živimo u kući starijoj od 100 godina. Nemamo kupatila...
povezane vijesti
Područnu školu u Hrvatskom Polju pored Otočca pohađa četvero učenika. Kao i u drugim, daleko većim sredinama, niti ovdje ne nedostaje dječje radosti, učenja, nepopravljivog optimizma i dječjeg žamora što se širi ovim prostranim i plodnim poljem. Po završetku nastave ispred škole dočekujemo Bogdanku Lavrnju i njezinu 9-godišnju kći Ljiljanu.
Bogdanka je čistačica u ovoj školi, a zimi i ložačica kako bi djeca i zaposlenici imali zagrijane prostorije. Na Bogdanku i Ljiljanu namjerio nas je otočki vjeroučitelj i humanitarac Berislav Kostelac. Kada nam je ispričao situaciju ove žene i male Ljiljane, bilo je jasno da bi u cijeloj priči i »kamen proplakao«. Bez patetike i stvaranja lažne slike o nečijem životu.
Život bez kupatila
Dom Lavrnja nalazi se na brdu udaljenom tek koji kilometar od škole. Put je vrlo uzak i strm. Kao i životni put Bogdanke. Iako je to hrabra i ustrajna žena, pola našeg razgovora pratile su njezine suze, jecaji i glas u prigušenom falsetu. Ulaskom u kuću – mrak. Jedino slabašno svjetlo prodire kroz stakla dotrajalih vrata što vode na starinski lički »ganak«.
Bogdanku Lavrnju život nije mazio / Snimio Marin Smolčić
– Borim se, mučim se, ali ne predajem se. Živimo u kući starijoj od 100 godina. Nemamo kupatila, pa se ja kupam u lavoru, a Ljiljana u kablici. Koristimo ovu kuhinju i samo jednu sobu. U drugoj se obrušio strop i propale su daske na podu. Stropove sam već posvuda puno puta krpala. Ma samo nek’ kuća potraje dok školujem Ljiljanu, a poslije što mi bude, priželjkuje Bogdanka.
Humanitarni odaziv
Novi list je na području Like već pokrenuo mnoštvo uspješnih humanitarnih akcija. Ovaj put društvene mreže učinile su svoje, kao i nakana da se Bogdanki pomogne. Među prvim se javio župan Ličko-senjske županije Ernest Petry, koji je najavio pomoć u obliku sufinanciranja dijela primarnih radova na kući Bogdanke i Ljiljane. |
Bogdanka se nikada nije predavala i donedavno je sama pripremala drva za ogrjev i od toga se živjelo.
– Motorka u šake pa u šumu. I tako po cijele dane. Drva sam izvozila na traktorima susjeda. Motorke više nemam, pa drva za svoje potrebe pilam ručno. Malo je lakše za živit’ otkad sam se zaposlila u školi k’o čistačica. Radim samo po četiri sata dnevno već 16 godina. Više nema potrebe.
Bogdanka je samohrana majka. Dogledala je i godinama brinula o jedva pokretnoj majci. Kada se rodila Ljiljana, život je barem nakratko pokazao svoju ljepšu stranu.
– Ljiljana je prekrasno dijete. Dobro uči, poslušna je i marljiva. Samo da nju izvedem na pravi put. Njezin otac je tu iz sela i nikada nam nije prešao kućni prag. Neka, nisam od svega htjela praviti cirkus i živim kako živim. Na našoj kući nam je najpotrebniji novi dimnjak. Bojim se požara. Plafone moram rušiti i stavljati gips-ploče. Plaća mi je 266 eura, a dobivam i 40 eura za dječji doplatak. Štedljivo živimo pa se nadam da će i ti popravci jednom doći na red.
Bogdanka i Liljana Lavrnja / Snimio Marin Smolčić
Zadnja krava za »peglicu«
Bogdanka drži nešto peradi i obrađuje veliki vrt. Sretna je kada od uroda pretekne pokoja vreća krumpira za prodaju. Imala je nekada i krave, ali je zadnja otišla u zamjenu za prastaru »peglicu«, njezin prvi automobil. Na ulazu u dvorište dominira poveći jasen, a na njemu kućica za ptice. Mala Ljiljana zimi je gledala promrzle i gladne ptičice i zamolila majku da im sagradi dom. U kućici se učestalo smjenjuju stanari: vrapci, sjenice, čvorci…
– Kad mi nemamo sigurnu i čvrstu kuću, neka je barem ptice imaju, govori Bogdanka.
Na upit što želi biti kada naraste, Ljiljana bez puno razmišljanja odaje svoje planove.
– Bit ću pjevačica. To obožavam. Jako dobro mi ide engleski jezik. Kada se nastava zbog korone odvijala online, dobila sam laptop. Naučila sam ga dobro koristiti, pjevam često uz njega i zato vjerujem da ću postati pjevačica kad narastem, samouvjereno govori ova vedra djevojčica.
Liljana Lavrnja sanja o pjevačkoj karijeri / Snimio Marin SMOLČIĆ
Tešku situaciju Bogdanke Lavrnje pomagali su Crveni križ i Grad Otočac. Obavljani su manji popravci krova. Najveća blagodat iskazala se po zimi i snjegu.
– Molila sam gradonačelnika da nam zimi ralica počisti do kuće. Cesta je strma i jedva se po snijegu hoda pješice, a o autima da ne govorimo. Otkad se naš odvojak ceste čisti, puno je lakše, zahvalna je Bogdanka. Zime su ovdje surove jer se selo Hrvatsko Polje prostire nedaleko od Velebita. Suroviji je jedino život, koji Bogdanku očito nije štedio.
