ČANAK Neveliko ličko selo doživjelo je  tijekom prosinca 1991. godine svoje najtužnije dane. Nakon gotovo tromjesečne opsade četnika i tzv. JNA, kao i povremenih napada, opkoljeni branitelji iz riječke 128. brigade  „Sveti Vid“ ostali su bez streljiva u snijegom i ledom zavijanom selu i bili primorani na predaju.

Ulaskom u selo  neprijatelj je odmah ubio sedmero civila starije životne dobi, nekima se niti nakon 32 godine ne zna za sudbinu i zadnje počivalište.

U borbama za Čanak poginulo je ukupno 32 branitelja i civila.

Preživjeli vojnici i civili bili su uhićeni i odvedeni u Korenicu zbog razmjene, ali su svi prethodno prošli torture, ponižavanja i uvrede.

Snijeg, hladnoća i nadmoćniji neprijatelj

Riječka 128. brigada „Sveti Vid“ je 10. prosinca 1991. godine, na dan upada četničkih hordi u Čanak, izgubila petoricu suboraca: Franju Matašića, Miljenka Benaša, Zlatka Likera, Ivana Radicu i Ivoslava Škarona.

Pripadnici 128. brigade ne zaboravljaju svoje poginule prijatelje i suborce. Na mjestu stare škole gdje je bila ratna baza  njihove postrojbe podignuto je spomen obilježje s uklesanim imena žrtava. Branitelja i civila jer su oni u vrijeme najtežih borbi bili jedno, slušali danonoćne detonacije topničkih postrojbi, brujanje tenkova i neprestanu pucnjavu iz pješačkog naoružanja.

Predsjednik Udruge 128. brigade „Sveti Vid“ bojnik Ivan Lerga (79) prepričao nam je surovu pripovijest Čanka od 10. prosinca 1991.

-Zapovjednik bojne bio je Franjo Matašić koji je toga jutra bio ranjen. Potom je prevezen u Korenicu i u Beograd na VMA odakle je javljeno da je preminuo. Tada nam je zarobljeno kompletno medicinsko osoblje.

Svi su bili surovo mučeni, a neki se ostali doživotni invalidi. Te zime je palo oko 20 centimetara snijega i bilo je jako hladno, do -27 stupnjeva C.

U Čanak je uoči napada stigla naša 1. satnija. Jedan vod bio je smješten u Dumanu, drugi u staroj školi, dok je treći zauzeo položaje nadomak Čanka. Ukupno je bilo oko 90 ljudi iz 128. brigade.

Naša satnija je u Čanak stigla 9. listopada poslijepodne, već se hvatao  mrak. Nije bilo nikakvih obavještajnih podataka o neprijatelju i situaciji na bojišnici.

Onda je u samo svitanje započela žestoka paljba iz neprijateljskih minobacača i topova. Imali smo nešto naoružanja, ali samo automatske  puške, poneka PAP-ovka ili čak „tandžare“ koje nisu mogle braniti Čanak.

Taj napad su četnici zapravo poduzeli onako „usput“ jer im krajnji cilj bio zauzeti obližnje Ramljane i tamošnje zalihe goriva JNA. Tako je cijela bojna neprijatelja napala na nepunu satniju 128. brigade, ističe bojnik Lerga i naglašava zadovoljstvo kada je 128.  brigada u operaciji „Oluja“ krenula na neprijatelja upravo iz smjera Čanka.

Tada su Riječani bili nezaustavljivi.

Ivan Lerga

Tuga za igubljenim životima civila i branitelja

Kod spomen-obilježja vijence su uz počasni stroj Hrvatske vojske najprije položili članovi obitelji poginulih civila. Uslijedio je izaslanik predsjednika Zorana Milanovića brigadir Damir Bobić.

Marko Ratković se poginulima naklonio u ime Vlade RH i Ministarstva branitelja. Uslijedila su izaslanstva Ličko-senjske žzpanije, Općine Plitvička Jezera, NP Plitvička jezera, Udruge specijalne policije „Tigar“, 133. brigade Otočac, HVIDR-e.

Riječi molitve predvodio je vlč. Ante Luketić koji je potom predvodio Svetu misu u obližnjoj crkvi. Za vrijeme današnje komemoracije dim se vidio iz sve desetak kuća sela u kojemu danas žive  mahom stariji ljudi, sela bez djece.