Učenici viših razreda OŠ »Anž Frankopan«, njih devetero, odlučili nakon svršetka nastave fotografirati djelić svoga raja koji će po svemu sudeći, i na žalost stanovnika Kosinja - nestati pod vodom
povezane vijesti
KOSINJ – Dok se još ne stišavaju rasprave oko izgradnje nove brane HES-a nedaleko od Gornjeg Kosinja i potapanja nekoliko sela, žitelji Kosinjske doline uvijek i s pravom govore kako žive u raju. Zelena rijeka Lika, krajobraz prošaran šumarcima, prostrana polja, slavna povijest i duga tradicija, areal je koji zaslužuje respekt svakog od nas, svakako utišavaju pobornike ovakve vrste tehnološkog napretka. Napretka na račun ljudi i prirode.
Zagovornici novih kilovata električne energije iz obnovljivih izvora ustrajni su u koncepciji po kojoj će dio najljepšeg ličkog polja nestati pod vodom, a sadašnji žitelji završiti »razbacani« posvuda. Kosinj je ovaj scenarij vidio sedamdesetih godina prošloga stoljeća kada je iseljeno poveće selo Kruščica i stvoreno istoimeno hidro-akumulacijsko jezero za potrebe HE Sklope.
Za uspomenu
Veliki i mali Kosinjani znaju da svakako broje zadnje godine prije nego li pod vodom nestanu njihovi domovi, voćnjaci, polja i vrtovi. Nestat će i njihova osnovna škola »Anž Frankopan«, obližnja crkva svetog Antuna Padovanskog koja datira iz srednjeg vijeka, brojni kulturni spomenici, a prirodu i sudbine ljudi malo tko i spominje. Zato su učenici viših razreda OŠ »Anž Frankopan«, njih devetero, odlučili nakon svršetka nastave fotografirati djelić svojeg okoliša i još jednom pokazati (i dokazati) prethodne riječi. Scene s brojnih vidikovaca, polja i kupališta govore same za sebe. U tišini koja opija čuje se povremeno samo cvrkut ptica i pljusak vode što ga izazove poneka nervozna riba u rijeci tražeći plijen na zelenoj površini usnule i sada trome rijeke Like, ili bježeći pred vidrama koje su se unatrag nekoliko godina vratile u svoj stari areal. OŠ »Anž Frankopan« u Gornjem Kosinju trenutno je najmanja matična osnovna škola u Lici. Ove školske godine broji 15 učenika koji na nastavu stižu iz cijele Kosinjske doline, što je donedavno imala pet područnih škola i mnoštvo djece svih uzrasta. Tko to i zašto bježi iz ovog zemaljskog raja? Iz mjesta gdje i danas postoje prastari trsovi vinove loze, gdje je tiskana prva knjiga u Hrvatskoj.
Niti 90 žitelja
Skladnom i malom školskom kolektivu brojevi i datumi ne diktiraju godišnji ritam aktivnosti jer učenici vrlo uspješno nastupaju na svim školskim i izvanškolskim manifestacijama diljem Ličko-senjske županije i šire. To čine dovoljno kvalitetno da svima njima zaželimo uspješan završetak netom započete školske godine i stjecanje mnoštva dobrih navika koje će od njih stvoriti dobre ljude. Kao i do sada… Jedini životni »kamen spoticanja« u skoroj budućnosti su kilovati električne energije iz obnovljivih izvora rijeke Like. Kosinjane već desetljećima plaše novim potapanjima, pa nam valja ozbiljno shvatiti izreku-rugalicu: »Kosinjani blago li je vami kad vam voda tira miše s poda«! Pritom je pod starinski naziv za tavan. Vjerojatno su zato iz toga zemaljskog raja pobjegli mnogi mještani i Gornji Kosinj sada broji manje od 90 žitelja.