GOSPIĆ – Ove zime smo uz glasno negodovanje kritizirali zimske službe kada je u Lici palo 12 do 18 cm snijega. Mnogi su se žalili na nemoguće uvjete na cestama, »ogromne hrpe snijega«, otežano kretanja pješaka, otežan cestovni promet…

Prisjetimo se kako je sve to izgledalo u vrijeme kada su ceste čistile konjske zaprege ili bi se jednostavno na nekoj dionici provukao trupac, samo da se pješacima omogući prolaz. Snijeg koji je počeo padati sredinom siječnja 1929. godine nije stao do 4. veljače i u Gospiću je dosegnuo visinu od rekordnih 285 centimetara. Na ličkoj pruzi snježni su nanosi te zime mjestimice bili veći od 4 metra, dok je »uobičajena« visina snijega te godine iznosila do tri metra. U Gospiću je 4. veljače 1929. godine izmjerena temperatura zraka od -36 stupnjeva C, rekord koji nikada nije srušen.

Nakon snijega – poplave

Snijeg je te zime bio toliko visok da su stanovnici Like bili prisiljeni iz kuća izlaziti kroz prozore jer se vrata zbog snijega nisu mogla niti otvoriti. Problem je bio i kako doći do ogrjeva, stoke i hrane. Stoga su pod velikim snijegom Ličani iskopali tunele. Nikome nije padalo na pamet udaljavati se od kuće jer bi to, osim što je zapravo bilo nemoguće, značilo sigurnu smrt od smrzavanja. Te zime se mnogi prijatelji i rođaci nisu vidjeli nekoliko mjeseci. Visoki snijeg je srušio ili oštetio mnoge sirotinjske kuće pokrivene slamom.

Ta je zima započela blago pa su gatare i nestručni prognostičari već tada najavljivali začudno toplu zimu jer su mjeseci studeni i prosinac 1928. bili izrazito topli. O hirovitostima vremenskih (ne)prilika te zime kazuje i podatak kako je na Novu godinu 1929. zapuhalo toplo jugo na Jadranu, a potaknuti potpunim izostankom zimskog vremena, mnogi su poljoprivrednici već počeli s pripremama za radove u polju usred zime.

Led je okovao i Primorje

Zima je te daleke 1929. godine potrajala do početka lipnja, kada su se otopile ogromne količine snijega i izazvale dugotrajne i katastrofalne poplave Kosinjske i Gacke doline, a obilnog viška vode bilo je i u Plitvičkim jezerima.

Senjani su se danima borili s visinom snijega većim od pola metra kojega je okovao led. Divljač je te surove zime jedva preživljavala. Lovci su tada zapisali da su se visoku snijegu i studeni lako othrvali jedino zečevi. Dugouhi plašljivci, na pojavu prvog snijega zaklone potraže u grmlju. Dopuste da snijeg sve prekrije i pod snježnom kupolom bezbrižno žive. Brste grmlje i nitko ih ne napada. Jedini znak da pod snijegom netko boravi jest maleni otvor kroz koji zečevi dišu.