GOSPIĆ – U ove vruće dane kasnoga ljeta lički lovci svakako ne miruju. Često se mogu susresti na streljanama gdje provjeravaju funkcionalnost i preciznost svojeg naoružanja, na teren vrlo kontrolirano vode svoje pse, nezamjenjive pomagače u lovu koji će vrlo skoro, nakon podulje stanke, opet ustrajnim lavežom dominirati u svakom lovištu. Kineziološki suci provjeravaju ponašanje tih pasa pri praćenju tragova divljači, ponašanje na pucanj, reagiranje na zapovijedi vlasnika… Pritom, revni i pametni psi znaju za lova razlikovati tragove divljači po mirisu pa tijekom pogona ubrzo odustaju od tjeranja srna, velikih zvjeri i uopće divljači koja im nije na redovnom »lovačkom repertoaru«. Lovna sezona uz prigon psima otvara se svake godine koncem rujna ili prvih dana listopada. Mnogi lovci su time nezadovoljni jer je »list još gust i smanjuje vidljivost prema divljači«.

’Ko se boji vuka još

Na ovoj staroj, pomalo tužnoj fotografiji snimljenoj ‘60-ih godina prošloga stoljeća skupina gospićkih lovaca ponosno je pozirala pored svojeg plijena na prvi dan otvorenja lova. Bio je to tadašnji početak lovne sezone rane jeseni, a svjedoči nam i o klimatskim promjenama jer je snijeg tih godina redovno zabijelio Liku već početkom mjeseca listopada. Ritual otvorenja lovne sezone je ritual koji poklonici svetog Hubertusa, patrona lovstva, niti danas ne preskaču. Fotografija je nastala nadomak kapelice svetog Ivana Nepomuka u Gospiću i prikazuje dnevni ulov koji se sastojao od ustrijeljenih divljih svinja i tad – redovne hajke na vukove.

Toga jutra je na Velebitu ustrijeljeno pet vukova za koje su se nekad isplaćivale solidne novčane nagrade. Tako je bilo nekada. Ovome valja dodati stare, pomalo zaostale običaje kada se diljem ličkih sela nosila vučja koža, pri čemu je svaka obitelj darivala lovca novcem, medom, žitom, odjećom, mesom ili rakijom. Ovaj »lovački obred« zabilježen je i u nekim starim filmovima, a rado su ga prenosili i tiskani mediji. A danas? Ostaje pitanje ima li trenutno na cijelome Velebitu ukupno pet vukova, koliko ih je životima platio nekadašnje otvorenje lovne sezone, uz obavezne hajke.

Nekad bilo, sad se spominjalo…

Pretpostavlja se da u Hrvatskoj danas obitava oko 200 vukova, zakonom strogo zaštićenih vrsta predatora. Struka uvijek navodi kako vukovi nisu krivi za smrt stoke jer se čovjek nametnuo i zauzeo vučji areal pa su štete koje vukovi nanose sasvim očekivane.

Kazna za usmrćenog vuka danas u RH iznosi do 4.000 eura. Pritom nije važno je li smrt vuka nastala vatrenim oružjem, trovanjem, stupicama ili na neki drugi način. U slučaju da je takav krivolov počinjen registriranim lovačkim oružjem, počinitelju policija oduzima oružje i zauvijek ga se isključuje iz Lovačkog saveza.

Vrlo je znakovito kako vukovi u RH najviše štete na stoci nanose u područjima gdje manjka divljači, odnosno po Dalmaciji. U Lici i Gorskom kotaru te su štete znatno manje zbog puno bogatijeg fonda divljači koja se smatra redovnim vučjim plijenom.