Prva asocijacija na mirisnu biljku lavandu i njezinih gotovo 50 priznatih vrsta vezana je uz Mediteran, njegove otoke i sjevernu Afriku. Ova biljka ne ljubi vlagu i podvodan teren pa se stoga kod Udbine u Lici događa pravo »malo čudo na dva hektara«. Rođena u Njemačkoj, Melanie Ajduković je na svojoj djedovini pokrenula OPG Ajna u selu Mutilić nadomak Udbine.

Ajna je u principu obrt zbog toga što je Melanie godinama radila nakit. Za one koji slabo barataju zemljopisnim toponimima i njihovim osobinama, treba reći kako je područje Udbine poznato po najvećem broju sunčanih dana u godini. Bez premca u Lici. To ne znači da u ovom kraju nedaostaje vlage. Naprotiv, oko Mutilića se nalazi mnoštvo bara, poneki potočić i općenito vlažan teren. Zato Melanie zna mnoge posebnosti uzgoja ove biljke.

Melanie Ajduković / Snimio Marin SMOLČIĆ

– Počela sam obrađivati zemlju svojih predaka i mnogi su me susjedi pri tome pitali koju ću vrstu krumpira saditi. Ovo je divna i čista Lika, a krumpir je prva asocijacija vezana uz obradu tla. Imam nešto ekovrta, ali samo za vlastite potrebe. Bilo mi je žao da se plodna zemlja pretvori u šikaru. Tako sam počela s uzgojem lavande, govori nam Melanie.

Zlatarski zanat

U rodnoj Njemačkoj gdje su joj roditelji privremeno radili, Melanie je izučila zanat za zlatara pa se i danas nerijetko okušava u izradi unikatnog nakita. Ipak, reći će vam, lavanda je zahtjevna biljka, puno posla ima u polju, a tek u preradi!

Kako zemlju oteti trnju?

– Na oko dva hektara 2016. godine zasadili smo prve lavande. Prije toga sam išla na tečajeve, učila sve o ovoj biljci. Ovdje odlično uspijeva prava lavanda, lavanda agustipolia. Pokušala sam saditi još neke vrste, ali njima smetaju studen i vlaga. Zato sam na ocjeditoj, blagoj padini načinila najveće nasade. Pokušala sam saditi i lavandine, vrstu kakvu nalazimo u Dalmaciji, posebno na otocima. Prava lavanda »ne bježi« od studeni i snijega, i u Lici je »kod kuće«, pojašnjava nam Melanie i pokazuje eksperimentalni nasad lavandina, vrste koja dominira kao samonikla biljka po Dalmaciji.

Melanie Ajduković sve radi ručno / Snimio MARIN SMOLČIĆ

Prava lavanda sazrijeva za berbu nakon polovice srpnja i onda je najteže.

– Berbu obavljam isključivo ručno. Ja i jedna moja susjeda. Jedna od nas savija grmove pune cvijeta, a druga ih reže velikim vrtnim škarama. Strojno branje ne dolazi u obzir. Najviše zbog mogućeg zagađivanja tla i biljaka, ali i zbog toga što tada strojevi kidaju ili oštećuju mnoge cvjetove. Lavanda iz Mutilića je ekološki proizvod. Osim ručnih škara, u obradi jedino koristimo motiku. Zamislite kakav je to posao kada treba okopati i obrati gotovo 5.000 grmova lavande! Zato nam povremeno u pomoć priskaču prijatelji. Pokušavali smo naći radnike koji bi sudjelovali u berbi. S vrlo malo uspjeha. Tko je želio raditi, uglavnom je već angažiran na nekom poslu, ističe Melanie. U razgovor se uključuje njezina majka Melita koja živi u Rovinju i već se godinama uspješno bavi slikanjem.

Izvrsna za destiliranje

Na OPG-u Ajna sve se radi ručno. Od okopavanja, berbe, destiliranja i prerade. Tako na tržište stiže eterično ulje bez premca u kvaliteti. Dokazuje to i oznaka Lika Quality koju OPG Ajna ima od samih početaka postojanja ove oznake za kvalitetu. Osim eteričnih ulja i sredstava za zaštitu i njegu kože, na tržište uglavnom dolazi sušena lavanda opojnog mirisa koji u ormarima s robom traje mjesecima.

Doznajemo kako lavandini u sastavu imaju kamfor, prirodnu supstancu koja tjera komarce, pa zato nisu pogodni za pravljenje preparata i za konzumaciju. Da bi se stvorila cijela paleta proizvoda od lavande, mora se uzgajati tzv. prava lavanda. Ona je jestiva, stvorena za izradu preparata od eteričnog ulja za njegu kože, od nje se prave sirupi, likeri, sokovi… Neizostavno pitanje vezano uz ličku poljoprivredu je plasman proizvoda.

Dva hektara lavande u Lici / Foto MARIN SMOLČIĆ

– Pomalo se mučimo, ali svakako nema odustajanja. Dio naše proizvodnje prodaje se u NP Plitvička jezera, u tamošnjim dućanima i hotelima. Dio proizvoda plasiramo u Istri. Od lavande se može živjeti, ali u kombinaciji s turizmom. Lika je oaza, čistoća za tijelo i odmor za dušu.

Ovdje se turizam sporo budi, ali je krenuo, pojašnjava Melanie koja je veći dio života provela u Rovinju.

Uglavnom je osnovna misao vodilja ovog OPG-a ne dopustiti da »trn sve preuzme«.

– Zato mi vrag nije dao mira pa sam lani posadila 500 stabala šljive sorte bistrica. Uglavnom su se dobro primile i na godinu bi trebale cvjetati i početi rađati. Na svega pet stabala šljivica zimus je uredovao zec, oštetio im koru pa su se osušile. Nažalost, suše se i stare šljive koje je moj djed sadio. Njih je doslovno obuzeo »zub vremena«. Za ovih 500-tinjak šljiva, kao i za brojne lavande, nema brige. Netko će ih brati i kada nas jednom ne bude!

Proizvodi od eko lavande / Snimio Marin SMOLČIĆ