SENJ – Izložbom u Gradskom muzeju Senj pod nazivom »Historija letnjeg karnavala« počele su aktivnosti kojima se obilježava 50. obljetnica Senjskog ljetnog karnevala.

Organizirali su je Gradski muzej Senj, Turistička zajednica grada Senja i Karnevalski odbor te donosi zanimljivosti vezane uz karneval u proteklih pola stoljeća, a sudeći po veseloj i raspjevanoj atmosferi na otvorenju izložbe, na kojem je pjevao i svirao senjski sastav Bonaca uz prisustvo maškara, i ovogodišnji karneval donosi zabavu za pamćenje.

Mesopusne novine

– Karnevalski običaji predstavljaju nematerijalnu baštinu, značajan su dio bogatstva čovječanstva, posebno danas u eri svjetske globalizacije i predstavljaju veoma važan element kulturnog identiteta svakog naroda. Također imaju posebnu etnografsku i znanstvenu vrijednost i dio su identiteta lokalne zajednice. Zimski karneval broji više od tri stoljeća, a prema oskudnim podacima, pretpostavlja se da je taj običaj star više od 500 godina. Najstarije zapise o Senjskom karnevalu nalazimo kod Johanna Weikharda Valvasora, koji je kao austrijski časnik služio u Senju u drugoj polovici 17. stoljeća. On je opisao mesopusni utorak 1660.: »…kada se poslije podne mlađi dio senjskog puka oduevao po običaju u maškarade, pokrivao lice maskama, te tako jurio uskim ulicama, zbijajući svakakve šale i ludorije koje su trajale do dugo u noć«.

Karnevalski običaji imaju svoju pisanu povijest, kroz povijest tiskano je u Senju niz mesopusnih novina pod raznim naslovima: Vragoder, Uštipci, Labura, Metlica te Metla i škavacera koja pod ovim naslovom izlazi i danas.

Mesopusne novine su tiskane i pisane u Senju, senjskim oblikom čakavskog dijalekta, a predstavljaju važan jezični dokument Senja. Bogate su raznolikim, živim i zdravim narodnim humorom, koji je oduvijek bio i ostao zabavan i simpatičan upravo zato jer je rođen u gradu pod Nehajem. Osim po zimskom, Senj je itekako poznat i po ljetnom karnevalu koji se održava od 1967., a 1996. godine Senj je ušao u Udrugu europskih karnevalskih gradova FECC te dobio predznak međunarodnog – rekla je na otvorenju izložbe ravnateljica Gradskog muzeja Senj prof. Blaženka Ljubović te dodala da je sastavni dio Senjskog ljetnog karnevala i karnevalska kostimirana povorka koja je svake godine sve bogatija i kostimiranim grupama i brojem sudionika, te da karneval iz godine u godinu potvrđuje senjsku karnevalsku tradiciju koja se izgrađuje već stoljećima i koja se može doživjeti i osjetiti samo dolaskom u Senj u vrijeme karnevala.

Izložba obuhvaća fotografije, novinske članke, pozivnice, plakate i programe, zapisnike sa sastanaka te suvenire povezane s Ljetnim karnevalom, a zahvale se upućuje svim sugrađanima koji su otvorili svoje stare albume i privatne zbirke te velikodušno nakratko ustupili fotografije i ostalu građu s proteklih ljetnih karnevala.

Pohvala maškarama

– Oni naši sugrađani ki su započeli sa Letnjim karnevalom nisu mogli misliti da će Karneval doživit va leta i da će Senj uz sve ono puno ča ima postat prepoznatljiv i po Letnjem karnevalu. Fala im na tomen, ali i sviman ki su sve ve godine pomagali da Karneval gre dalje. Posebno moran pohvalit naše maškare jer takovih kreacijov ne bi se posramili ni Venecija ni Rio i uprav su one digle karneval na tu višu razinu. Fala i brojnim meštrima ki su u pasanih pedeset let bili na čelu karnevala, svaki od njih je dal svoj timbar von našen karnevalu. Moredu nas nevere tuč, napadati nas bakterije i virusi, more se sve zaprit, al dok je nas, dok je svita, karneval i mesopust neće umrit – poručio je meštar Karnevala Feralić, a izložbu je otvorio predsjednik Karnevalskog odbora grada Senja i dugogodišnji predsjednik Hrvatske udruge karnevalista Ivan Prpić-Špika.

– Bogatu senjsku povijest upotpunjuje i bogata karnevalska tradicija. S poštovanjem i velikom zahvalnošću prisjećamo se onih koji su tu priču počeli i na neki način Senj stavili u fokus ne samo hrvatskih nego i europskih karnevala.

Nažalost, svi su pokojni, to su Vladimir Lončarić, Krunoslav Luka Prpić, Brane Babić, Teodor Kren, Vlade Pavelić, Božo Jurčić i Branko Martulaš – rekao je Ivan Prpić-Špika i dodao da zahvaljuju svima koji su ustupili fotografije, ali i da žele otkloniti eventualna negodovanja jer sve fotografije koje su građani ustupili nisu mogle biti postavljene na ovu izložbu, nemoguće je na 20 panoa staviti 50 godina života, a materijala i fotografija je bilo toliko da se izložbu komotno moglo postaviti na relaciji od Velikih vrata do vrha Aleja.