U punoj dvorani Narodne knjižnice u Otočcu nedavno je upriličeno predstavljanje knjige pjesama Jelene Benčić pod nazivom »Moć tišine«. Tu autoričinu četvrtu knjigu predstavila je prof. Manja Kostelac-Gomerčić.

Uvodno objasnivši tzv. sveopću »poetiziranost« suvremenog društva, koje vrvi od poetskih sklopova kojih korisnici možda nisu ni svjesni, predstavljačica se upitala kakve su pjesme Jelene Benčić.

Odgovorila je da im je najočitija osobina – jednostavnost. Jednostavnost stiha, sintakse i leksika, te jednostavnost izraza u cjelini. Dodala je da su autoričine pjesme onakve kakva je zapravo ona kao osoba, jer pjesma nikada ne može lagati, a autorica, naglasila je Kostelac-Gomerčić, jednostavna, realna i čvrsto stoji na zemlji, ali je plemenita pa su takve i njezine pjesme – humanizirani izričaj, koji teži objektivnosti, što je gotovo posve neobično za poeziju.

Tajna Benčićkina pjesništva, istaknula je predstavljačica, jest u tome što ona sve važne stvarnosti želi pretočiti u verse – od zavičajno-pejsažnih motiva i reminiscencija na slavnu i idiličnu prošlost pa do elementarnih ljudskih emocija s kojima se može poistovjetiti većina ljudi, poput ljubavi prema obitelji, voljenoj osobi, djeci, unucima i prema domovini. A plod takva pjesništva je da se čitateljstvo prepoznaje u njenim pjesmama, da ih razumije, osjeća ih i – voli.

Benčić definitivno ima svoju publiku, naglasila je prof. Kostelac-Gomerčić, prepoznatljiva je, premda se tiho i neprimjetno nametnula kao stvarateljica knjiga. Prisutna je u javnom diskursu, za što mnogi nemaju dovoljno hrabrosti ni odvažnosti, sreće, talenta ili jednostavno samopouzdanja. A Jelena Benčić je svoje samopouzdanje pronašla ponajprije u osjećaju sreće koju joj daje pisanje, a potom i u prihvaćanju publike u jednoj maloj pjesničkoj niši – među ljubiteljima stiha jedne književne internetske stranice i u svojemu zavičaju – završno je istaknula predstavljačica Kostelac-Gomerčić.

Na kraju predstavljanja »Moći tišine«, koje je s tri glazbena broja obogatio otočki kantautor Neven Vojić, svojoj se publici obratila sama autorica. Objasnivši zašto piše, kako piše i što je sve potiče na pisanje, u granicama svojih dometa i potrebe da se riječju iskaže, zaključila je da će ustrajati u pisanju i objavljivanju na vlastitu radost i na radost ljubitelja knjige.