Nedugo nakon uhićenja varaždinskih eko-kriminalaca pod sumnjom da su na više lokacija u RH neovlašteno dovozili i deponirali opasni otpad, građani Gospića su obilaskom pogona bivšeg PPK Velebit još zimus zatekli stotine tona starih lijekova i sitne plastike koji su dobrim dijelom završili na odbačenim hrpama pod vedrim nebom.

Tako je došao kraj dugogodišnjem obmanjivanju Gospićana o „preradi opasnog otpada, izgradnji mobilnih kućica, pokušajima da se ondje proizvodi hrana, dok je 168 metara visok obližnji silos trebao postati vidikovac-restoran“! S pogledom na dva smetlišta. Prvi je na sve ovo reagirao župan ličko-senjski Ernest Petry, koji je koncem veljače u Gospić pozvao ministricu zaštite okoliša i zelene tranzicije Mariju Vučković i direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Luka Balena. Petry je tada, osim sanacije opasnog otpada, tražio i kažnjavanje svih neodgovornih koji su za sve ovo znali, ali su uporno šutjeli.

Preko cijele Hrvatske prevozio se sumnjivi otpad u stotinama kamionskih kontigenata. Bez dopuštenja, valjanih tovarnih listova i ugovora. Otpad je uglavnom dovožen iz Italije i Slovenije. Na česte upite građana Gospića „što se to preađuje i proizvodi u nekadašnjim pogonima PPK Velebit“ svi su bili ušutkavani kao da je riječ o nekoj vrhunskoj vojnoj tajni. Dodatni „okidač“ o ekološkim malverzacijama bilo je učestalo dovoženje karcenogenog salonita na obližnju deponiju smeća Rakitovac. Budući sve to događalo uoči zadnjih lokalnih izbora prije skoro pet godina, vladajuća kasta Grada Gospića iz redova HSP-a sve je to lakonski pripisivala predizbornoj kampanji, sve s ciljem omalovažavanja političkih takmaca. Na jednoj tadašnjoj press-konferenciji novinarima i građanima je naglašeno kako je dovoz štetnog salonita u skladu s vizijom akcije „Hrvatska bez salonita“. Tada je naglašeno kako se u neposrednoj blizini nehajno odbačenog salonita nalazi desetak kamera koje će snimiti sve one što se usude nadgledati stotine tona odbačenog salonita. U toj nepostojećoj „vojnoj tajni“ išlo se toliko daleko da se tada prijetilo i sudskim tužbama svima koje kamere snime da se vrzmaju oko hrpa smeća koje su se potom prekrivale zemljom. Opasni otpad starih lijekova i plastike tada se nije niti spominjao.

Valjda da bi umirili vlastitu savjest predstavnici Grada Gospića povremeno su  pohodili „Proizvodne pogone“ PPK Velebit u kojima nisu zatekli niti jednog radnika, stroj ili finalne proizvode. Preko toga su olako prelazili, svakako uz tvrdnje kako će uskoro ondje biti mnoštvo strojeva i radnika. Packe zbog ekološke-bombe u Gospiću, Benkovcu i Varaždinu svakako idu i na račun policije koja nije na putu od granice  do Gospića zaustavila niti jednu sumnjivu pošiljku koja je bez valjanih ugovora i dokumentacije u ličku metropolu dovozila stotine tona vrlo opasnog toksičnog otpada.