Najprvo ih je bilo pedesetak, pa se svake godine uvećavalo da bi ih danas bilo tristo, kaže Ivan Klić zvani Petronio, koji čestitke piše na senjskoj čakavici, a dijelom i sam ilustrira
povezane vijesti
SENJ – I ove je godine na brojne adrese građana Senja i onih »iz svita« stigla božićno-novogodišnja čestitka. Prava pravcata, velika, na četiri stranice, tiskana u tiskari, puna slika, ilustracija i stihova. Poslao ju je Senjanin Ivan Klić zvani Petronio, nekad zaposlen u Gradskoj upravi Grada Senja, a danas umirovljenik i veliki zaljubljenik u svoj grad i ljude.
Kaže njegova čestitka je dar s dušom i porukom, stvoren iz ljubavi, koji ljudima često puno više znači od nekog skupog dara, jer ostaje urezan u sjećanje. I baš zato Ivan Klič čestitkom uveseljava ljude svaki prosinac i to već desetljećima.
A Ivanova čestitka svakom tko je primi izmami osmijeh na lice i stvori toplinu oko srca. Kako i ne bi kada su u čestitki njegovi stihovi na senjskoj čakavici, dijelom i njegove ilustracije, a ove godine je u oslikavanje čestitke uključio i neke drage Senjane.
»To ufanje, ča ga stišćete u njadriman, nek otpre vrata vašin željaman, nek prestane bit pelin prekrit suzaman!« stoji među ostalim u ovogodišnjoj čestitki.
No, u Ivi se ne krije samo pjesnička duša, nego on i slika, a već 45 let piše i za senjski humoristično-satirični list »Metlu i škavaceru« u čijem je i uredništvu od 1977. godine.
– Ukorak s Metlon, počel san pisat i stihove. Prvi ozbiljni stih napisal san na poziv tadašnjeg kustosa muzeja Darka Nekića za pozivnicu o predstavljanju zbornika posvećenog prof. Anti Glavičiću, a pjesma se zvala »Pa ča onda«. Onda san nastavil s pisanjen čestitki. Najprvo ih je bilo pedesetak, pa se svake godine uvećavalo da bi ih danas bilo tristo. Sam san ih delal na kopirki dok se nisan bolje upoznal s Davorom Čorićem, vlasnikom senjske tiskare, ki mi je danas desna ruka i velika pomoć. Davor tiska čestitke, a njegova žena Karmen Ćorić, učiteljica senjske osnovne škole i dobar poznavatelj senjske čakavštine mi čestitku lektorira, pripovijeda Ivan Klić – Petronio.
A sudeći po reakcijama na čestitku, ima veliku podršku i u njenim primateljima.
– Iman podršku u svojin čitateljiman. Taman kad pomislin da ću odustat, na neke od njih nabasan u pasaju i pitadu me: Će bit ovog leta? Si ča napisal? I ja jopet iznovetka pišen, dodaje Petronio.
Uvijek vedar i spreman na šalu, dobri je to duh grada. A kada ga se sretne i pitate: »Bog Ive, kako si?«, uvijek je isti odgovor: »Sretan«.
ŽIVOT BIŽI
Dragi Vi!
Život biži,
a ja za njin letin…
Cušpira je pofalilo
ma ništo duha je ostalo
za još ku god lipu
senjsku besedu.
Moguće Van trun dotaknen
naj blaženi san
o punin koliman sriće,
zdravlja i ljubavi!?
Sretno 2021. leto
želin Van ja,
Klić Ivan – Petronio