U povodu obilježavanja 530. obljetnice tiskanja senjskoga glagoljskog Misala, u senjskom Domu kulture je u organizaciji Senjskog muzejskog društva i Staroslavenskog instituta, a pod pokroviteljstvom Grada Senja, održan znanstveni kolokvij.

Skup su pozdravili gradonačelnik Senja Jurica Tomljanović te ravnateljica Staroslavenskog zavoda dr. sc. Vida Vukoja, a prisustvovali su mu i predsjednik Gradskog vijeća Senja Željko Tomljanović, savjetnik za kulturu i društvene djelatnosti u senjskoj gradskoj upravi Mislav Bilović i ispred Ličko-senjske županije Vice Nekić.

U uvodnom obraćanju predsjednik Senjskog muzejskog društva prof. dr. sc. Miroslav Glavičić posebno je pozdravio učenike senjske osnovne i srednje škole i njihove nastavnike i ravnateljice škola i istaknuo da su upravo mladi dali poseban obol ovom kolokviju te da veseli što se znanje prenosi na mlade generacije.

Dodao je da je senjski Misal prva od ukupno sedam knjiga tiskanih u Senjskoj glagoljskoj tiskari.

– Senjski misal po zakonu Rimskog dvora nije najstarija hrvatska knjiga, ali njezino značenje se ogleda u činjenici da je to, barem za sada, prva hrvatska knjiga za koju je pouzdano utvrđeno da je tiskana na hrvatskom tlu, i to 7. kolovoza 1494. godine, kako to piše i u kolofonu Misala, a autori Misala su bili domaći ljudi Blaž Baromić, Silvestar Bedričić i Gašpar Turčić.

U Senju se glagoljalo i ranije od tog razdoblja, odnosno govorilo se starohrvatskim jezikom i pisalo hrvatskim pismom glagoljicom – rekao je prof. Glavičić.

Glagoljaška kultura

Dr. sc. Tomislav Galović, izvanredni profesor s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, govorio je o glagoljskoj baštini grada Senja te istaknuo da je grad Senj ogledni primjer potpune glagoljaške kulture, a to znači da u tome gradu i okolici pronalazimo i evidentiramo sve oblike jedne kulture kojoj je glavna okosnica uporaba glagoljice kao pisma i staroslavenskoga/(staro)hrvatskoga kao jezika.

Međutim, to ujedno ne znači da u gradu nije cvala i razvijala se i kultura latinskoga jezičnog izričaja. U izlaganju je predstavio glagoljsku baštinu grada Senja i njegove okolice tijekom srednjeg vijeka, od Senjske ploče preko papinska reskripta iz 1248. godine pa sve do djelatnosti Senjske glagoljske tiskare, i to kroz nekoliko segmenata povijesnih svjedočanstava i arheoloških artefakata.

Dr. sc. Sandra Požar, viša znanstvena suradnica sa Staroslavenskog instituta, govorila je o Senjskom misalu u kontekstu glagoljskih misala općenito te ocrtala odnos Senjskog misala prema starijim, rukopisnim i tiskanim misalima, kao i prema ostalim izdanjima senjske tiskare.

Dr. sc. Mateo Žagar, redoviti profesor u trajnom zvanju s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, govorio je o uzoru glagoljskih slova senjske glagoljske tiskare, odnosno koliki je bio stupanj slobode koji se pri oblikovanju tih slova mogao primijeniti.

Nove tehnologije

Dr. sc. Tatijana Petrić, znanstvena suradnica iz Rektorata Sveučilišta u Zagrebu, govorila je o novim tehnologijama koje su donijele nove mogućnosti u predstavljanju i dostupnosti glagoljske baštine.

Glavni cilj izlaganja bio je prikazati nužnost digitalizacije i okupljanja digitalne glagoljske baštine, kao i potrebu njezine prezentacije, popularizacije i daljnje valorizacije, a o govoru grada Senja u 20. stoljeću govorio je dr. sc. Filip Galović, izvanredni profesor s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, i ukazao na važnije jezične odlike govora grada Senja toga vremena.

Sačuvana su samo tri primjerka senjskoga glagoljskog Misala, koji su pohranjeni u Petrogradu (Nacionalna knjižnica), u Budimpešti (Nacionalna knjižnica) i u samostanu sv. Frane na Cresu. Misal je tiskan dvobojno i dvostupačno na hrvatsko-crkvenoslavenskom jeziku i sadrži: kalendar, temporal, čin mise (ordo missae), kanon mise (canon missae), zavjetne mise (missae votivae), sanktoral (proprium sanctorum), dodane tri zavjetne mise i obredne tekstove.

U povodu 500. obljetnice tiskanja publiciran je njegov faksimilni pretisak pod naslovom Senjski glagoljski Misal 1494. u nakladi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koji su uredili Milan Moguš i Anica Nazor (1994.).