Foto Marin Smolčić
U poljoprivredi nema puno tajni: dobra priprema tla, kvalitetno sjeme, dosta vlage i često okopavanje. Osim sredstava protiv krumpirove zlatice, mi uopće ne koristimo kemijske supstance za tretiranje usjeva jer čak i obogaćivanje tla činimo isključivo stajskim gnojivom
povezane vijesti
Od mnogih ličkih poljoprivredika svako malo čujemo onu stereotipnu žalopojku po kojoj se u Lici ništa ne isplati uzgajati. Niti voće i povrće, žitarice, niti stoku i perad. Budući da se ipak nitko ne odriče takve »neisplative« poljoprivrede niti prestaje s radom, čini se da je priča vezana uz jedno smiljansko imanje puno bliža istini.
Grube i žuljevite ruke 57-godišnjeg Ivice Baričevića nikada ne miruju. Čak i u razgovoru vrti cigaretu, jedini porok za koji nađe malo vremena. S njive ga je mobitelom pozvala supruga Vesna.
Ivica stiže znojan, opaljen suncem i uvijek dobrog raspoloženja. U rasklimanom golfu koji prevozi sve što stvore i uzgoje marljivi Baričevići. Što se tiče povrtlarskih kultura, žita i voća koje uzgajaju, lakše je nabrojiti ono što ne uzgajaju.
– Uzgajamo gotovo sve što uspijeva u Lici. To su najčešće uobičajene kulture: krumpir, cikla, rajčica, krastavci, mahune, grah, tikve, češnjak, kapula, mrkva, bundeve hokaido, paprika, žitarice, kupine… ‘Ko bi se sada svega sjetio? Za svoje potrebe posadili smo aroniju, plavi krumpir i još neke kulture. Od krumpira najviše vjerujemo u sortu crveni desire jer su nam prinosi odlični, baš kao i kvaliteta krumpira. Na imanju svi radimo. Moju obitelj čini supruga Vesna, sin Ivica, kći Renata, a tu su i snaha i zet. Radimo na tri hektara, plus nešto zemlje blizu kuće. U poljoprivredi nema puno tajni: dobra priprema tla, kvalitetno sjeme, dosta vlage i često okopavanje. Osim sredstava protiv krumpirove zlatice, mi uopće ne koristimo kemijske supstance za tretiranje usjeva jer čak i obogaćivanje tla činimo isključivo stajskim gnojivom. Na rezultate se ne žalim jer svega imamo u izobilju, sve što uzgojimo je vrhunske kvalitete i ekološki. Nedavno se malo razboljela rajčica, uhvatila ju bolest hrđa. U malo vode se razblaži obično mlijeko i tako pomalo tretira, otkriva Ivica prastari efikasan recept.
Plasman proizvoda
Jedan od problema koji svako malo tište poljoprivrednike je plasman proizvoda. Ni Baričevići nisu imuni na taj problem, ali su u tome puno pomogle mlade snage u obitelji.
– Uvijek u skladištu imamo mnoštvo svježeg povrća. Tako sada imamo oko dvije tone cikle i tonu mrkve. Nešto se proda na kućnom pragu, dok su mlađi u obitelji vješti na kompjutorima pa dio povrća prodajemo i putem interneta. Po sajmovima nikada ne idemo jer za to jednostavno nemamo dovoljno vremena. Budući nam se javljaju mnogi kupci iz udaljenijih mjesta, nama se dostava ne isplati pa ljudi sami dođu k nama. Kada vide naše povrće, uvijek kupe puno više nego li su najprije mislili, ponosan je Ivica.
Sve je kao u reklami »u suradnji s prirodom«! Eko-proizvodnja uvijek poskupljuje takvo povrće. Kod Baričevića toga nema i cijene su istovjetne onima za uobičajeno povrće tretirano kemijskim supstancama, kako uobičajeno čine drugi. Na ovom OPG-u uzgajaju i svinje. Svega osam grla za vlastite potrebe i nešto za prodaju. Njihove svinje su gospodskih manira i najviše vole jesti kvalitetne bundeve i ostalo povrće, ovisno o dobu godine. Sada su teže od 170 kg svaka, a do kolinja dosegnuti će i 300. Ivica nam pozira s bundevom od 35 kilograma. Napominje da to nisu rekorderi, nego li gotovo uobičajeni primjerci. One od po desetak i više kilograma niti ne spominje. Gotovo sve poljoprivredne kulture na OPG-u Baričevića dosežu rekordne veličine. Tako su postali poznati po uzgoju posebne sorte mahuna čiji je najveći primjerak u Lici uzgojen na ovome OPG-u dosegnuo nevjerojatnih 150 cm. Ivica nam je pokazao nasade mahuna, ali su sada plodovi duljine od »skromnih« 60 cm!
– Ima još vremena, narast će one puno dulje! – kazuje nam domaćin.
Kupci sami dolaze
U nekoliko prostorija spremljen je tek dio ubranih plodova. Vijenci nekoliko sorti kapule i češnjaka stoje isprepleteni na više mjesta. Godina je bila vrlo rodna, sezona ubiranja plodova tek je krenula pa će opet biti problema sa smještajnim kapacitetima. Na sreću, kupci stalno pristižu, odvoze povrće i tako umanjuju ovaj problem. Ovaj OPG posjeduje svu poljoprivrednu mehanizaciju za obradu većih uzgojnih površina.
Ivica Baričević je po struci »vozač svega i svačega«. Dragovoljac je Domovinskog rata, ali mu ratni status i mirovna nisu još riješeni. Kažu da je sve na čekanju, a i premlad je po zadanim uvjetima. Ivica ima nešto redovne mirovine, ali se ne žali. Opet naglašava važnost narudžbi preko interneta, što realiziraju isključivo mlade snage ove vrijedne obitelji.
– Nedavno sam imao narudžbu iz Senja. Budući da ne vozimo robu tako daleko, pokušao sam te ljude nagovoriti da dođu u Gospić i Smiljan. Onda su se Senjani sami organizirali pa su tri obitelji naručile preko 70 kilograma raznog povrća i same došle k meni. Prezadovoljni su i rekli kako će i ubuduće na taj način dolaziti do povrća.
Dok smo razgovarali, sin-imenjak Ivica dovezao je još jednu rundu drva za zimu. Ne za ovu, već onu sljedeću. Baričevići troše i do 40 metara kubnih drva godišnje, ali im je istovjetna rezerva drva spremna za iduću zimu. Zlu ne trebalo!
Ribolov – strast koja opušta
Kada završi sve planirane poslove i uhvati koji sat-dva vremena, Ivica će uzeti ribolovnu opremu i krenuti na rijeku Liku. Najviše ide podno Balenije i Malog Sela, na šarane kod Kaluđerovca kada se poveća vodostaj rijeke Like i voda uvuče u prostrano polje. Tijekom razgovora u tili čas na stolu su deseci fotografija s ulovima kakvi se s razlogom pamte. Somovi, štuke, grgeči, šaran od 22 kg… Naš razgovor popirima intonaciju neskrivene strasti za ribolovom.
– Mnogi mlađi ribari pitaju me kako uspjevam imati dobre rezultate u ribolovu. Treba puno strpljenja, ponešto znanja i rezultati neće izostati. Pitali me jednom kako to da uspjevam uhvatili toliko puno grgeča. Kada sam im rekao svoj recept, nisu mogli vjerovati. Na površinu rijeke bacim zrnje tritikala. Na tu se žitaricu skupljaju sasvim male ribe: bjelice, crvenperke i klenovi. Grgeči su predatori i oni se odmah nađu u blizini i vrebaju male ribice. Tada ih najviše lovim. Nema tu druge mudrolije. Znao sam ih uhvatiti i po nekoliko stotina komada, što je svakako rekord, ali dobar dio, osobito nedoraslih, uvijek vraćam u vodu. Neka narastu veće, a i grijeh je uništavati nedoraslu ribu!
Imanje stvoreno vlastitim rukama
Kuća, gospodarska zgrada s ljetnom kuhinjom, štala, spremišta, garaže – sve su to Baričevići sami sagradili. Ivica je vješt majstor u zidanju, šalovanju, keramici, sam postavlja sve instalacije, stolariju, krovove…
-’Ko bi to sve platio? Po onoj staroj »uzdaj se u se i u svoje kljuse« sve smo sami sagradili. Nije samo zato što je jeftinije, nego je i brže i kvalitetnije jer ni o kome ne ovisimo!