Ratna lička zima 1991. godine bila je dovoljno surova zbog neprestanih napada združene velikosrpske paravojne soldateske i prijetvorne JNA.

Posvuda su gorjele kuće, brojali se mrtvi i ranjeni, tuga je bila svakodnevni pratitelj tadašnjeg života. Kao da sve to nije bilo dovoljno lička zima, visok snijeg i velike hladnoće dodatno su otežavale svakodnevni život. Maleni Čanak je pri tome bio posebna priča.

U nekadašnjoj zgradi osnovne škole bila je smješten dio bojne 128. brigade „Sveti Vid“ iz Rijeke sa 90 ljudi.

Čanak je zbog položaja teško braniti i lako napadati. Riječani su ga branili tri puna mjeseca, dok su s okolnih brda na neveliko selo padali deseci tona različitih ubojitih sredstava svih kalibara i vrsta. Onda je došao vrlo hladni 10. prosinca 1991. godine kada je višestruko brojniji neprijatelj prodro u Čanak.

U žestokom okršaju poginulo je petero branitelja, dok ih je šestero zarobljeno kada su ostali bez streljiva. Budući je pljačka bila jedan od glavnih motiva napada u svojim kućama ili nakon mučenja ubijeno je sedmero mještana Čanka, mahom starijih ljudi.

Selo je opet oslobođeno 14. prosinca 1991. godine kada su pripadnici 128. brigade HV izvršili žestoki protuudar i vratili izgubljene položaje. Na mjestu porušene škole danas se nalazi spomen-obilježje podignuto u čast i na sjećanje za 33 poginulih civila, policajaca i hrvatskih branitelja iz nekoliko postrojbi.

Na obilježavanju 33. obljetnice tragedije gotovo pustog sela bili su nekadašnji pripadnici 128. brigade „Sveti Vid“, izaslanstva Predsjednika RH, Hrvatskog sabora, predsjednika Vlade RH, Ministarstva branitelja, Općine Plitvička jezera, kao i izaslanstva mnogih postrojbi koje su ratovale na ovom području. Sveta misa je nakon komemoracije služena u obližnjoj crkci Svete Rozalije.