Jedan tipfeler mijenja sve! »Nova Kršija. To, bome, ne postoji«, uporan je bio Dado fotoreporter. Ma, uporan je bio i novinar na zadatku uvjeren kako je Rakovica kraj koje je Nova Kršlja, a ne Nova Kršija, ona ista dobra stara Rakovica kroz koju se moralo proći kad se onomad D1 cestom prašilo na more i s mora. Samo, pamti se da se kroz Rakovicu tek prolazilo, rijetko kad stalo i to ako su sirevi i med na štandovima uz cestu bili primamljivi. Tako je to bilo donedavno, žurilo se desetak kilometara dalje na Plitvička jezera. Ma ubuduće će se stajati i u Novoj Kršlji kod Rakovice. Stat’ će se u Novoj Kršlji, jer tu je Speleon – centar podzemne baštine. Evo nas kako u Rakovici skrećemo s glavne ceste. Nakon nekoliko minuta vožnje kroz lijep i posve pust lički kraj – čudo! Na brdašcu raskošna, moderna građevina. Vauu! Pa to izgleda kao da se svemirski brod spustio, ničim izazvan, u sred Like, pa je još posadu broda kapetan natjerao da savršeno podšiša svu travu uokolo objekta.

Iz Italije stigli u Rakovicu – Nicola i Elene / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Nekako ne očekuje putnik namjernik u sred Like ništa do koje ovčice, a ono moderno skroz, pa još muzej. Ne očekuje čovjek ni da će za obična radnog dana voziti do muzeja iza automobila pulskih registracija. – Oprostite, vidimo iz Pule ste, što vas dovede u Speleon – navalili mi. A Nicola i Elene se smješkaju i sliježu ramenima. Kažu, iz Italije su, došli su u Pulu na kraći odmor, pa potegli i do Like.

Kostur špiljskog lava u paleontološkoj sobi / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

– Gdje ste samo za Speleon doznali – pitamo. – Našli smo brošuru tamo gdje smo smješteni, iznajmili rent a car i eto nas – jednostavno će dragi par iz prijateljske nam Italije.

Gornja Baraćeva špilja

Počelo je taman kako treba. Nastavilo se s dragošću koja čovjeka preplavi kad uniđe u prostor koji i izgleda i miriše na novo. Kako neće kad je na dan našeg posjeta bilo ravno tri mjeseca da je Speleon svečano otvoren. Srdačna i Sara na pultu, srdačna i Ivana s kojom smo posjet dogovorili. I svi mladi, baš kao što je mlada i ravnateljica muzeja Tihana Oštrina. Tu godina ima, barem je na ulazu tako, samo ona vjerna replika ogromnog lava koji je, kažu nalazi i znanstvenici, tu blizu u špiljama ličkim, prije »mali milijun godina« obitavao. Lijepo sve piše, Špiljski lav ili Panthera spelaea, nalazište Gornja Baraćeva špilja i vrsta koja je izumrla prije 20-tak tisuća godina. Lav kao uvod u priču o svom tom svijetu koji je onomad koristio Baraćeve špilje, o podzemnom svijetu kojeg je valjalo pokazati ovima što su nad zemljom. Ali, da mi prvo riješimo s ravnateljicom pitanje zemljopisa. Gdje smo mi to zapravo!?

U vitrinama ima kostiju raznih dijelova životinjskog tijela / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

– Nova Kršlja, u općini Rakovica, sami rub granice Nacionalnog parka Plitvička jezera. Nalazimo se u Karlovačkoj županiji, a Baraćeve špilje su opće poznate i ovaj centar je zapravo nastavak te priče o bogatstvima koje pronalazimo u podzemlju – pojašnjava Oštrina.

Za posjetitelje je Gornja Baraćeva špilja otvorena, ima i 20 godina, a ideja za ovaj posjetiteljski centar je proizašla, kako kaže ravnateljica, iz dugogodišnjih sustavnih istraživanja špilje.

– Špilja nam je, ajmo to tako reći, darovala fenomenalne nalaze – kaže Oštrina.

Tihana Oštrina / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Najzanimljiviji su bili paleontološki nalazi u Gornjoj Baraćevoj špilji.

-To je vrijeme popularno zvano posljednje ledeno doba. Našli smo ostatke fosila životinja kao što je špiljski lav, špiljski medvjed, hijena, nosorog. Pa smo bili ponukani da sve te nalaze prikažemo svijetu i to smo upriličili u posjetiteljskom centru – jednostavno će ravnateljica.

Panjkov ponor

Jasno je novinaru da posjetitelj tu sad dobiva dvostruko zadovoljstvo, da može, ili prvo u muzej pa u špilju koja nam je muzej dala, ili prvo u špilju pa u muzej.

– Naša specifičnost u Rakovici je što na malom području imamo veliki broj špilja i jama. U samoj općini imamo preko 150 dosada zabilježenih i evidentiranih speleoloških objekata. Gornja Baraćeva je poznata od davnina i posjetitelji mogu posjetiti špilju i muzej koji prikazuje nalaze koje smo tamo pronašli. Pri tom imamo i posebnu promociju, pa ako posjetite jedan lokalitet, na drugi imate popust. Sve vrijedi dva dana, jer nama je cilj produljenje boravka turista na ovom području – pojašnjava Oštrina.

Pri tom ističe kako je ovo dobar dopunski sadržaj za posjetitelje Nacionalnog parka, taman da produže boravak za koji dan.

– Jer, osim što je ovaj kraj poznat nadzemno po Plitvičkim jezerima, jednako tako je, ako ne više, razgranato podzemlje u Rakovici – ističe ravnateljica.

Rakušac lički sljepušac / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Pri tom posebice spominje Panjkov ponor – Varićakova pećina, podzemni sustav koji je treći najdulji u Hrvatskoj i koji, kaže, izgleda poput podzemnih Plitvičkih jezera.

– Plitvice imaju svoju priču nadzemno, a vjerujte ova je promocija bogatstva prirode u podzemlju – veli Oštrina.

Vrijedno je pri tom znati – a svi turisti iz Nizozemske, Italije, Francuske to očito znaju – da je Gornja Baraćeva špilja jedna od rijetkih špilja koja je pristupačna ljudima, a ne samo speleolozima ili speleoroniocima.

– Idealna je za malo kročit u podzemlje – smješka se ravnateljica.

Europski fondovi

Jasno je sad da ništa logičnije i nije bilo od toga da svemirski objekt sleti na tratinu kraj Baraćeve špilje. Ma, valjalo je dočekati famozne europske fondove.

– Mi u našoj Javnoj ustanovi Baraćeve špilje o ovom projektu sanjamo već desetak godina. Imali smo ideju, znali smo koje vrijednosti i bogatstva imamo u našem kraju, ali nismo mogli sami dovoljno sredstava zaraditi niti tu računati na neke nacionalne fondove. No, kad se otvorio Europski fond, Konkurentnost i kohezija, mi smo se prijavili i dobili. Ono na što smo se fokusirali je naš lokalitet. U centru prikazujemo samo ono što smo pronašli uže u Značajnom krajobrazu – zaštićenom području u Rakovici, odnosno u Baraćevim špiljama i to je bilo dovoljno da smo cijelu priču prelili ovdje na 1.200 kvadrata površine prezentacijskog centra – kaže Oštrina.

Interaktivna maketa Rakovice pokazuje položaj 30-tak špilja od njih 150 istraženih na području općine / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Pet je prezentacijskih cjelina. Priča se tako u Speleonu o geologiji, speleologiji, pa se prikazuje paleontologija i ledeno doba i to kroz najatraktivnije špiljske nalaze, pa arheološki nalazi koji se dodiruju i priče o neandertalcima, a tu je i tema onog živog svijeta koji i danas boravi u špilji – biospeleologija. Sve će to nama malo kasnije zorno pokazati Ante Mlađen, suvereni naš stručni vodič.

– I oživjeli smo neke životinje, rekonstruirali originalne kosti i naručili izradu njihovih vjernih, hiperrealističnih replika. Tu smo imali svjetsku suradnju u opremanju postava, suradnike iz Španjolske, Kine… Cijeli svijet je bio uključen u ovaj veliki projekt vrijednosti preko 30 milijuna kuna. Od toga je najveći dio bio posvećen ne samo ovoj impresivnoj arhitekturi, okrugloj, niskoenergetskoj i posvećenoj špilji kao objekt, već je veliki naglasak bio baš na interijeru, odnosno na jedinstvenom postavu – veli Oštrina.

Ne čudi stoga da je na projektu radio veliki broj ljudi, znanstvenici, stručnjaci, dizajneri, arhitekti…. Reći će Oštrina i da je projekt dao posla velikom krugu domaćih tvrtki, poglavito lokalnih, zavrtio gospodarsku aktivnost.

– Ponosni smo što smo pokrenuli lokalnu zajednicu, a mislimo da će dugoročno, i nakon otvorenja, ovaj projekt imati veliki utjecaj na gospodarski razvoj naše zajednice – kaže Oštrina.

I speleolog i ronilac

Pitamo je kako je ta lokalna zajednica, stanovništvo općine Rakovice, Like, reagiralo na impresivnu građevinu i sam muzej. Smješka se ona, pa kaže: »Reagirali su kao i vi.«

– Znači, ostadoše u čudu – velimo. – U čudu. Jer, u ovako malom mjestu, pokraj male špilje, u sred velike šume gdje nema puno naselja niknulo je ogromno iznenađenje. Pa svi reagiraju na način: »Ajme, da l’ ovo ovdje postoji!? Da l’ Rakovica ovako nešto ima!?« – veli ravnateljica. Komentari su uglavnom pozitivni, baš kao i recenzije posjetitelja.

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

– Dosta ljudi još ne zna za nas i još uvijek radimo na promociji posjetiteljskog centra Speleon. U Hrvatskoj smo to do neke mjere i uspjeli, ali s obzirom na to da su nam u sezoni posjetitelji 90 posto stranci, još uvijek radimo na promociji u inozemstvu – kaže Oštrina.

No, inozemstvo, ono stručno već je shvatilo da bi se u multifunkcionalnoj dvorani muzeja moglo organizirati svega. Tako je, primjerice, već stigao upit vezan za Svjetski kongres o špiljskim medvjedima, pa je tu upit da se uključi muzej u europski put neandertalaca, pozvan je muzej i na gostovanja u »bratske« europske ustanove, a cilj je i doći na europsku rutu paleontoloških odredišta. S druge, pak, strane Speleološki savez Hrvatske svoje je središte odmah prebacio u Rakovicu, a kako i ne bi kad su prva speleološka istraživanja u Hrvatskoj započela upravo u Rakovici, u Novoj Kršlji.

– Dobro, što ste vi po struci – upitasmo ravnateljicu. – Ekonomist – kaže ona. – A pričate o speleologiji s tolikom strašću – primjećujemo.

– Ali sam i speleolog i ronilac – smije se Oštrina. – Ma, što vas samo tjera u podzemlje, vas speleologe – pokušavamo doznati.

– Za ovako velike priče, za predočiti podzemlje tako što sve pretvorite u atraktivni posjetiteljski centar, morate voljeti podzemlje, znati ga voljeti. Nas sve koji smo na ovome radili je prije svega inspiriralo podzemlje. Shvatili smo da ljudi ne mogu vidjeti ono što smo mi u špiljama vidjeli, arheolozi otkrili. Pa smo onako zaljubljeni u podzemlje rekli: »Zašto to svijet ne bi vidio!?« Da vide, dožive i da još malo dublje osvijeste važnost zaštite prirode. Da vide koliko smo mi ljudi zapravo prolazni, tek jedna kap u cijelom procesu nastajanja špilje i otkrivanja životinja iz ledenog doba – ističe Oštrina.

Izložena je i stara i nova speleološka oprema / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Jama pomirenja

Klinci će u Speleonu u svakom slučaju shvatiti da ledeno doba nije samo onaj crtić u kojem glavu ulogu ima jedan lješnjak. Što se sve dade naučiti, pokazuje nama Ante koji nas manirom vrsna profesionalca vodi kroz postav. Jedini je problem kako to sve ispričati a da se, štono bi se reklo, ne spojla sadržaj. Put je kružni, krene posjetitelj iz predvorja, skoro iz muzejskog kafića da bi se u muzejski kafić i vratio. Šali se Ante pa veli: »To je marketinški trik.« A zapravo put počinje tako da poput nas bacite pogled na multifunkcionalnu dvoranu i bogatu knjižnicu sa 6.500 knjiga pisanih na 51 jeziku, mahom na temu speleologije. Onda je tu kratki film da posjetitelj zna što ga unutra očekuje. A očekuje ga onih spomenutih pet cjelina. Prva je geologija, dio postava koji nas upoznaje s tipom stijene koje nas okružuju. Sedimentne su stijene Nove Kršlje, a kako se lako topi vapnenac, pokazuje Ante kapajući na nju klorovodičnu kiselinu. U kršu je, kazuje, 52 posto naše države, malo više od pola, a špilja i jama do sada istraženih je nekih 10.000.

– Velika brojka – ne dvoji Ante. No, u ovoj prostoriji možda i najviše pažnje izaziva maketa Rakovice i njenih špilja. Pa kad stisneš tipku na kojoj recimo piše topografija, eto makete kako svijetli, kako ocrtava ponikve, uzvisine, sela… Kazuje položaj 30-tak špilja od njih 150 istraženih na području općine Rakovica. Za turizam je otvorena samo Gornja Baraćeva Špilja, taman da Ante ekološki i mudro i održivo kaže: »Neka tako i ostane, ne mora sve biti za turizam.« Inače, imaju te špilje što ih gledaš na maketi zanimljiva imena. U Poskokovu, recimo, novinar baš i ne bi, ali zato intrigira, primjerice, tko se to samo pomirio u Jami pomirenja i kakav je to ulaz u Špilje s lijepim ulazom. Tema druga paleontologija, mnogima, kaže Ante, najdraža soba. E tu s plafona vreba kostur špiljskog lava koji je jedno 15 posto bio veći gabaritima od ovih današnjih.

– Špiljski lavovi i špiljske hijene su najveći »krivci« što imamo toliki broj kostiju u samoj špilji, jer su u špilji jeli. A nađeno je više od 36.000 životinjskih fragmenata – priča Ante.

Čast istraživačima

Špiljskih medvjeda je bilo najviše, do sada je utvrđeno 126 jedinki, a jesu li se u špilji pogubili, sakrili, uginuli, tko bi ga znao. Štogod bilo, eto u vitrinama i kostiju šake, i zubiju, i mala kost što su je mužjaci imali u spolovilu i koja je i pucati znala. Evo i replika nosoroga, impozantna posve, a tu je i neka vrsta stolnog rendgena da čovjek vidi koje sve kosti čine medvjeda špiljskog recimo! Ide se dalje, tamo gdje se priča o špiljskim organizmima što su iz nadzemnog svijeta za ledenog doba prešli u špilje pa se mijenjali da prežive. Posebice valja upamtiti Pavlekinog žmurca, koji je dobio ime po biologinji Martini Pavlek i koji je, štono bi se reklo, stopostotni hrvatski proizvod. Jer, nigdje ga se na svijetu nije našlo osim u Donjoj i Gornjoj Baraćevoj špilji!

Reći će Ante kako je cijelo hrvatsko podzemlje vrlo bitno i vrlo raznoliko. Odnosno, kako kaže,: »Špilje su pune života.« Zato i ne čudi da vrag ne da mira pa novolistaški tandem bira svatko svoga kukca, novinar Skokuna bucmaša, fotoreporter Veleštipavca. Postav dalje vodi kroz temu speleologiju, taman da se vidi koliko je teško i zahtjevno istražiti špilje. Traži to i adekvatne opreme i hrabre čeljadi kao što je, primjerice, Alan Kovačević što u kratkom filmu o speleologiji i speloronjenju priča. Tu je i genetika odradila svoje, jer malo dalje stoji izložena »stara« i »nova« speleološka oprema, kako ona Alanova, tako i ona njegova oca, također speleologa Tihomira Kovačevića, koji je ronio kroz špilje noseći na leđima i boce s kisikom što ih »Đuro Đaković« proizvodio, specijalno za to istraživanje. Tu je i vitrina za »mlađe uzraste« taman da i novinar pokuša ramenima podići iz čučnja bocu s kisikom i ostalu osnovnu opremu od 40 kilograma, dok Ante sa smiješkom priča kako su nedavno navratili osnovnoškolci iz Rakovice, sedmaši, pa su cure redom boce podigle ramenima, dok su im muške kolege mahom omanule.

– Nikad od mene ronioca. A djevojkama iz Rakovice kapa dolje – zaključio je novinar podigavši tešku bocu. Čast zato i istraživačima spomenutim na lenti vremena, od Mije Kišpatića do Tihomira Kovačevića koji su istraživali Baraćeve špilje. Ide lenta od 1892. godine do 2004. Da tih ljudi ne bi, ne bi mi danas šetali Speleonom, tim identificiranim letećim objektom koji, realno, i nije imao gdje doli sletjeti na malu uzvisinu u Novoj Kršlji. Pa i nema druge nego ga obići, onako k’o Nicola i Elene što zadovoljno iz muzeja izlaze. Samo paziti valja na tipfelere, jer nije Nova Kršija, već je Nova Kršlja, tu kod nas, kod Rakovice.