Novi list je objavom teksta o uvjetima života samohrane majke Bogdanke Lavrnje iz Hrvatskog Polja pored Otočca pokrenuo humanitarnu lavinu koja traje i danas.

Od onda se mnogo toga promijenilo i na djelu pokazalo da empatija nije mrtva. Barem ne kod svih ljudi. Za Hrvatsko Polje podno gordog Velebita odjednom su čuli svi.

Poslove oko izgradnje novog doma za Bogdanku i Ljiljanu(9) preuzeo je Berislav Kostelac, dugogodišnji otočki humanitarac iza kojega su brojne uspješne humanitarne akcije.

Prikupljen je novac za novu kuću

– Na zasebnom žiro-računu prikupljeno je 104.883 EUR. Bogdanka i Ljiljana će doslovno iz uvjeta života kao u 19. stoljeću, preskočiti u 21. stoljeće.

Gradit će im se moderna montažna kuća s podnim grijanjem i solarnim panelima. Panele će besplatno ugraditi jedan uspješni poduzetnik, također i veliki humanitarac.

Bogdanku uz staru i dotrajalu kuću vežu brojne uspomene. Tu joj živio djed, roditelji, tu se rodila Ljiljana.

Svi koji su čuli i osjetili životnu tragiku ove ustrajne i skromne žene žele pomoći. Tragom ove velike humanitarne akcije promijenio se i život u malenoj Područnoj školi u selu Hrvatsko Polje.

Stiglo je mnoštvo donacija. Jučer ju je posjetio hrvatski branitelj Stjepan Kukolja u ime UDIVDR-a Krapinsko-zagorske županije čiji je predsjednik policijski savjetnik prof. Josip Horvatin.

Branitelji su ovoj školi donirali tri računala i radne stolove, a četvrti komplet dobila je Ljiljana Lavrnja, pripovijeda „čovjek za vezu“ koji je i ovoga puta bio Berislav Kostelac, otočki humanitarac i teolog zaposlen u matičnoj OŠ „Zrinski i Frankopani“ iz Otočca.

A vrijednost donirane opreme? To je i ovoga puta kategorija koja se mjeri srcem!

Sve niklo, procvalo i rodilo!

U vegetacijskom dobu obilja Bogdanka ne zaboravlja svoj vrt.

– Sve mi je niklo, krumpir procvjetao, zatim grah, izvrstan mi je luk…. Sada bi samo trebalo malo kiše i bi’će svega. Ali je najvažnije što je moja Ljiljana prošla s peticom i dobila pohvalnicu.

Željela je pjevati pred publikom pa ju je Bero snimio i Ljiljana će uskoro pjevati na jednom natjecanju u Korenici. Ma sve je dobro, samo da je zdravlja i dobrote među ljudima, govori Bogdanka.

Spominje i novu motornu pilu, reče da „ulazi u drva k’o da reže maslac“. Ona i pila su se brzo „sprijateljile“. Sretna je što će iz prastare ruševne kuće gledati kako u blizini niče nova, moderna gradnja.

Sjajni echo ove priče ogleda se i na druge načine. U Hrvatsko Polje stizali su paketi robe, obuće, kućanskih potrepština, stigao je novi bicikl za Ljiljanu, mikrofon od pjevačice Maje Šuput…

Skromna Bogdanka i danas ističe kako je ponosna jer ima 266 eura plaće radeći pola radnog vremena u Područnoj školi kao čistačica. Čini se da je ovo tek formula na ljudsku sreću.