SENJ – Vezano za aktualnu nuklearnu prijetnju ruskog predsjednika Putina, pojedine sredine u Hrvatskoj analiziraju stanja svojih skloništa i njihovu opremljenost. U Senju takve radnje nisu potrebne jer skloništa na senjskom području jednostavno – nema. Prema evidenciji, postoji jedno službeno sklonište u Turističkom naselju Stinica, i to za 50 osoba.

U dobrom je stanju, ali nad ovim skloništem još nije riješeno pravo vlasništva budući da i taj objekt dijeli sudbinu ostalih nekretnina u TN-u Stinica koje su obuhvaćene neriješenim međusobnim odnosima Grada Senja i GKD-a Pionir iz Novog Mesta, pa je isto kao da skloništa ni nema, a i udaljenost mu je problematična.

Prema podacima upisnika koji vodi Područni ured civilne zaštite Gospić, u samom Senju nema skloništa osnovne zaštite, stoji u analizi stanja civilne zaštite na području Grada Senja. Ističe se i da se stanovništvo može skloniti u brdima oko grada. Primjerice, na brdu Nehaj postoji pet skloništa iz Drugog svjetskog rata, ali to su samo u zemlji iskopani tuneli, nevelikih dimenzija, uglavnom otprilike dva metra širine i maksimalno 15 metara dužine, a samo je jedan duži od toga.

Neki od tih bunkera imaju ulaz i izlaz i u pravilu samo im je pod betoniran, što je zbog neodržavanja tijekom vremena također uništeno, i nemaju nikakve infrastrukture niti opreme. Većina ih je zapuštena, dobar dio i zatrpan smećem, a procjenjuje se da bi u takvim prirodnim skloništima na Nehaju i u okolici grada zaštitu moglo naći oko 800 ljudi. Ali samo kratkotrajnu, jer uvjeta za život u njima nema.

Mnoge opasnosti

U analizi stanja se na temu skloništa za stanovništvo navodi da se temeljem iskustva iz Domovinskog rata može reći da dio stanovnika može zaklon potražiti u podrumskim prostorima, ali to je istovremeno riskantno, s obzirom na kombinirane opasnosti kojima stanovnici time mogu biti izloženi.

Još dok je služba civilne zaštite za područje grada Senja bila pri MUP-u, izdano je mišljenje kojim je utvrđena obveza grada za izgradnju skloništa tzv. osnovne zaštite. To su ona skloništa koja su otporna na nadtlak od 100 do 300 kilopaskala, a funkcionalno i dispozicijski su uređena da omogućuju sedmodnevni boravak za 300 osoba. Nažalost, do donošenja Zakona o zaštiti i spašavanju služba civilne zaštite nije imala zakonskih mogućnosti da provede nadzor i utvrdi je li ova obveza Grada Senja ispunjena.

Tijekom Domovinskog rata pa sve do početka rada Državne uprave za zaštitu i spašavanje, odnosno od 1991. do konca 2004. godine, skloništima osnovne namjene upravljale su policijske uprave u okviru kojih je bila i služba civilne zaštite zadužena, među ostalim, i za organizaciju sklanjanja stanovništva i održavanje sklonišnih prostora, a prelaskom civilne zaštite u Državnu upravu za zaštitu i spašavanje pokazala se potreba da se upravljanje i održavanje skloništa vrati njihovim vlasnicima, o čemu je pokrenuta inicijativa.

Nema nadzora

Bitno je istaknuti i da prema novom Zakonu o sustavu civilne zaštite nije propisana provedba inspekcijskog nadzora stanja i održavanja skloništa, tako da se inspekcijski nadzor ne provodi, a samim time ostaje neizvjestan i nedefiniran budući status skloništa.

Istina je da u planu civilne zaštite grada Senja u planiranim aktivnostima za 2022. godinu među ostalim stoji da će se »osigurati uvjeti za premještanje, sklanjanje, evakuaciju i zbrinjavanje te izvršavanje zadaća u provedbi drugih mjera civilne zaštite u zaštiti i spašavanju građana, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša«, što je jedina uopćena administrativna fraza napisana iz potrebe da se sa skloništima nešto poduzme te koja bi se mogla odnositi i na skloništa za građane, ali ne sadrži ni planirane aktivnosti, ni rokove, niti potrebna financijska sredstva.

Čini se da će takvo stanje sa skloništima potrajati. Situacija je slična i u brojnim drugim manjim lokalnim samoupravama, a u slučaju »nedaj Bože«, sve upućuje da će biti »kud koji, mili moji«.