Biskup, svećenici, poslužitelji, žene u narodnim nošnjama, članovi povijesne postrojbe Lička pukovnija i brojni vjernici okupili su se kod crkve sv. Ivana Nepomuka odakle su, u procesiji za Gospodinovim križem, uputili se u ophod prema katedrali. Tijekom euharistijskoga slavlja poseban znak svečanoga otvaranja Jubilejske godine naglašen je kroz hodočašće cijele biskupijske Crkve, koja u procesiji ide za križem, i svečani ulazak u katedralu, gdje pastir mjesne Crkve vrši svoju službu naučavanja, predvodi slavljenje božanskih otajstava i liturgiju hvale i prošnje te vodi crkvenu zajednicu.

Koncelebrirali su tajnik i kancelar preč. Mišel Grgurić, gospićki župnik o. Anto Knežević i  udbinski dekan i župnik preč. Josip Šimatović. Biskup mons. Marko Medo je izrekao sljedeću propovijed:

„Draga braćo i sestre, hodočastili smo prema našoj katedrali na blagdan Svete Obitelji i otvorili Jubilejsku godinu za našu Gospićko-senjsku biskupiju, koju prihvaćamo kao Božji dar. Ona je znak puta nade hodočasničkog naroda koji hodi iza Kristova križa, kao što smo to danas i učinili u procesiji. “U svijetu u kojem su napredovanje i nazadovanje isprepleteni, Kristov križ ostaje sidro spasenja: znak nade koja ne razočarava, jer se temelji na ljubavi milosrdnoga i vjernoga Boga.

Obitelj je temelj Crkve i društva. Urušavanjem obitelji, urušava se Crkva i društvo. Zato je katolička Crkva zadnjih godina, a ponekad se čini ostala osamljena u obrani obitelji. A ipak, obitelj je dobro koje pripada cijelom čovječanstvu. Od samih početaka povijesti, obitelj je uvijek bila kolijevka iz koje izrasta život zahvaljujući ocu i majci koji su ujedinjeni trajnom ljubavlju. I oni koji ne vjeruju moraju priznati da je u Knjizi Života jasno zapisano da ljudski život mora nastati od oca i majke. Ljudska stanica, naime, sadrži 46 kromosoma, 23 koji dolaze od majke i 23 koji dolaze od oca. To je neosporna i nepromjenjiva činjenica.

Tko želi poremetiti Knjigu Života, pod utjecajem je zablude poremećenog shvaćanja. To je vrlo opasna oholost, s posljedicama koje su nezamislive.

Moramo priznati da, ako još uvijek možemo koristiti naziv suprug i supruga, a ne fluidne izraze poput partner i partnerica, trebamo zahvaliti Katoličkoj Crkvi. I ako još uvijek možemo koristiti prekrasne nazive otac i majka, a ne zamagljene izraze poput roditelj 1 i roditelj 2, trebamo zahvaliti Katoličkoj Crkvi.

Danas je, naime, na djelu đavolski plan koji želi promijeniti temeljnu strukturu čovječanstva, umišljajući da može zamijeniti Boga i znati više od Njega. A dramatične posljedice već su vidljive. Filozof Martin Heidegger je izjavio: “Nijedno doba manje nije znalo od našega što je čovjek .” Danas više ne znamo tko smo, potpuno smo izgubljeni. Pa čemu služi odlazak na Mjesec, ako ne znamo mudro živjeti na Zemlji?

Kako bi shvatili nezamjenjivu važnost obitelji, jedan talijanski kardinal ispričao je događaj koji ga je duboko dirnuo. Donosi kako je, prije desetak godina, slavio Svetu Misu na stadionu pred više od 50.000 ljudi. Govorio je o obitelji i odlučujućoj ulozi obitelji u životima Ivana XXIII., Ivana Pavla II. i Majke Terezije iz Kalkute. Svoj govor završio je citirajući riječi Massima d’Azeglia: ’Svi smo napravljeni od tkanine na kojoj prve nabore, one koje dobijemo u obitelji, nosimo zauvijek’.

U ovom trenutku želim istaknuti da su sveci, koji su istinski uzori života, svi bili ukorijenjeni u primjerima koje su primili u svojoj obitelji. Sveti Ivan Bosco ostao je vrlo rano bez oca, ali je imao izvanrednu majku koja je podnijela bol zbog gubitka muža i pripremila sina za veliku misiju. Sveti Ivan Bosco neprestano je ponavljao: ’Nakon Boga, sve dugujem Gospi i svojoj majci’. Ali koliko djece danas može ponoviti te riječi?

Sveta Terezija od Djeteta Isusa napisala je: ’Rođena sam u svetoj zemlji’. Ta sveta zemlja bili su njezini roditelji. Sveti Pio X., kada ga je papa Lav XIII. imenovao kardinalom, odlučio je posjetiti svoju majku, staricu koja je bila bolesna.

Poljubio je njezin prsten i rekao: ’Mama, ja ne bih nosio biskupski prsten da ti prije toga nisi dostojanstveno i vjerno nosila svoj zaručnički prsten’.
Sveti Ivan Pavao II., među najljepšim trenucima svog života, prisjećao se noći kada je otkrio svog oca kako kleči u molitvi pored kreveta. Kao papa, izjavio je: ’Molitva moga oca bila je i ostala za mene izvor snage i povjerenja’.

A Majka Terezija iz Kalkute jednom je izjavila: ’Nikada ne bi bilo Majke Terezije iz Kalkute bez primjera mojih roditelja’.

Danas na blagdan Svete obitelji i početak Svete godine za našu Gospićko-senjsku biskupiju, nameće nam se pitanje i poziv da razmislimo koliko je važna obitelj.

Evo, dakle, želje i poziva koje vam predajem: budite prekrasne i svete obitelji. U ovoj svetoj godini vratimo zajedničku molitvu krunice u naše obitelji i sakramentalni život. Na taj način bit ćete svjetiljke koje osvjetljavaju živote vaše djece i pokazuju im pravi put u životu. Vaša će vas djeca zauvijek blagoslivljati“ završio je svoju propovijed biskup Medo.

Na svršetku misnog slavlja biskup je vjernike pozvao da budu hodočasnici nade te naglasio kako uz gospićku katedralu Navještenja Bl. Dj. Marije u Gospićko-senjskoj biskupiju još su proglašene četiri Jubilarne crkve u kojima je moguće dobiti potpuni oprost (konkatedrala u Senju i svetišta u Krasnu, Oštarijama i Udbini).