KUTEREVO – Kada je početkom 2020. godine nasred ceste u Gorskom kotaru vozač spazio malenog medvjeda, najprije je pomislio da je riječ o odbačenoj lutki za djecu. Kada se ta »lutka« počela micati i glasno cviliti, obazrivo je sačekao misleći da mu je u blizini majka.

Medvjedice nije bilo jer ju je najvjerojatnije ubio neki krivolovac pa je medvjedić u potrazi za majčinim mlijekom i toplinom njezina krzna dopuzao na cestu. Po spasitelju je dobio ime Matija. Odavno u Hrvatskoj nije bio pronađen manji medvjedić pa su skrb o njegovom zdravlju nastavili u ZOO-vrtu Maksimir u Zagrebu, pod budnom paskom veterinarskog tima jer je Matija bio malešan i trebalo je puno požrtvovnosti i znanja da bi se majčino mlijeko zamijenilo s nekom drugom, sličnom hranom.

Uoči zimske hibernacije medvjedi se vrlo specifično ponašaju. Potvrdio nam je to voditelj Utočišta za medvjede u Kuterevu Ivan Crnković-Pavenka. Matija je premlad pa su mu »hibernacijske užance« malo posebne.

– Kada je mladi medvjedić Matija stigao k nama iz Zagreba, glasno je negodovao i nije želio izaći van iz transportnog sanduka. Bio je tada težak 10 kilograma. Ubrzo se privikao na svoj novi dom i na ljude. Mi medvjedima dajemo hranu do Svete Kate, dakle do 25. studenoga i privikavamo ih na mirovanje do proljeća. Naš Matija je najmlađi i njemu još povremeno dajemo nešto kruha, lješnjaka, mrkve i oraha. Da se privikne i pripremi na svoj zimski san koji će povremeno prekidati da malo protegne noge za ljepših zimskih dana. Sada Matija teži 95 kilograma i vrlo je veseo adolescent. Od kada smo ga smjestili u društvo našeg najstarijeg štićenika, 35-godišnjeg Bruna, oni se vrlo dobro slažu.

Stari Bruno je na sebe uzeo ulogu mentora pa mladom Matiji stalno pokazuje nova umijeća iz svojega bogatog iskustva. Već dulje vremena našim medvjedima dajemo bale sijena ili slame. Oni ih rado prihvaćaju i nose u svoje brloge jer pripremaju svoje nastambe za zimu, govori nam Ivan Crnković Pavenka.

Tako je svih devetero medvjeda u ovom Utočištu spremno za dugu i hladnu zimu kakva debelim snijegom koncem studenoga ili početkom prosinca uvijek ogrne ove velebitske padine. Pavenka se šali s naglaskom i kaže da je »Senjsko bilo iznad Kutereva, ove pozne jeseni već bilo bilo«.

Mlađahni Matija ovih dana koristi odsutnost vremešnog Bruna koji mu je donedavno povremeno otimao dio hrane. Sada je i njega onako starog zahvatio drijem pa je uglavnom sam u toplom brlogu, dok Matija gospodari njihovim prostranim oborom. Tako je u cijeloj ovoj priči medvjed Matija imao sreću u nesreći pri susretu s ljudima: dok su mu jedni ubili majku, drugi su ga spasili i uspješno ga odgajaju.