SENJ – U posebnom izdanju časopisa »Diversity – Hotspots of Subterranean Biodiversity II« objavljen je rad o fauni Lukine jame. Time su Lukina jama i Nacionalni park Sjeverni Velebit ušli u »visoko društvo« najbogatijih područja špiljskom faunom na svijetu, a u radu su objedinjeni svi do sada publicirani podaci o Lukinoj jami te podaci iz zbirki s brojnih dosadašnjih ekspedicija.

Ovaj jamski sustav trenutno je dubok 1.431 metar i dugačak 3.741 metar, ima dva ulaza Trojama i Lukina jama, koji se otvaraju na 1.475 odnosno 1.440 metara nadmorske visine, a nalazi se u strogom rezervatu prirode Hajdučki kukovi u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Lukina jama bila je predmet biospeleoloških, geoloških, hidrogeoloških, meteoroloških i fizikalnih istraživanja, što je rezultiralo brojnim publikacijama, a važna je i s povijesnog gledišta jer je njezino otkriće označilo početak intenzivnih speleoloških istraživanja Velebita, koja su u narednim desetljećima rezultirala otkrićem brojnih impresivnih špilja.

Objedinjeni podaci

U objavljenom članku se donosi popis vrsta i opisuju se ekološki uvjeti špiljskog sustava Lukina jama – Trojama, smještenog u središnjem dijelu Dinarskog krša, s tim da je ovaj špiljski sustav najdublji, ali i jedan od logistički najzahtjevnijih dosad uzorkovanih u Dinarskom kršu.

No, dok su speleološka dostignuća objavljena u opsežnom pregledu, biološki podaci ostali su neobjavljeni ili raspršeni u usko usmjerenim znanstvenim radovima. U ovom objavljenom radu objedinjuju se objavljeni i neobjavljeni podaci te se donosi opsežan kontrolni popis faune špiljskog sustava Lukina jama – Trojama i raspravlja se o njegovom ekološkom i biogeografskom značaju.

Navodi se 45 otkrivenih vrsta faune i većina su endemi planine Velebit, dok su tri vrste endemi samog špiljskog sustava Lukina jama – Trojama. Unutar sustava bogatstvo vrsta doseže vrhunac u najdubljoj trećini špilje, najvjerojatnije odražava surove ekološke uvjete u gornjim dijelovima, uključujući led, hladne vjetrove i povremene vodopade. Blaži i stabilniji dublji dijelovi špilje sadrže bogatu zajednicu podzemnih vrsta, čiji je dio povezan s dva vrlo različita vodena staništa.

Dublja staništa

Zato autori ističu da je većina vrsta pronađena u dubljim dijelovima sustava, što se može pripisati specifičnoj morfologiji špilje i njezinim ekološkim karakteristikama, a to tek treba dodatno ispitati u drugim dubokim špiljskim sustavima. Međutim, veliki broj obveznih špiljskih vrsta potvrdio je da veliki špiljski sustavi, barem u Dinarskom kršu, doista predstavljaju kandidate za žarišta. Rezultati također odražavaju da napredak u speleološkim tehnikama i speleološkim istraživanjima uvelike povećava sposobnost uzorkovanja mnogo složenijih i dubljih podzemnih staništa.

– Sveobuhvatni popis bogatstva vrsta špiljskog sustava Lukina jama – Trojama ukazuje da bi naizgled manje bogatstvo vrsta u središnjem dijelu Dinarskog krša moglo biti artefakt koji je rezultat ograničenog pristupa špiljama u planinsko područje na višim nadmorskim visinama i povijesni interes biospeleologa već prepoznati centri špiljske bioraznolikosti, kao što su jama Vjetrenica na jugoistoku i Postojnsko-planinski jamski sustav na sjeverozapadu. Špilje središnjih dinarskih planinskih grebena, koje bi mogle biti jednako bogate vrstama kao špilje u sjeverozapadnom i jugoistočnom dijelu Dinarskog krša, pružaju uzbudljive mogućnosti i izglede za buduća otkrića – zaključuje se na kraju članka.