Svaki razgovor s aktualnim načelnikom Općine Lovinac, 56-godišnjim Ivanom Miletićem, počinje i završava u ozračju predloška za kakvu dobru bajku: »Živjeli baka Ruža i did Ivan sa svojih osmero djece«…

U kući gdje se uvažavao red i poštovanje, uz mnoštvo glazbe, u kući gdje je svaki ukućanin znao i izvršavao svoje obaveze…«

Ivana Miletića su svojedobno sumještani u šali predlagali za ministra demografije jer je njegova deseteročlana obitelj u mnogo čemu bila i ostala primjer kako se može organizirati skladan život. Kod Miletića vjera i glazba prožimaju život svakodnevice jer su svi iskreni vjernici, a nekoliko djece vrlo aktivno svira i pjeva u sakralnom orkestru, a oni malo vještiji dio su lokalnog VIS-a Svjetlost.

Epski egzodus Lovinčana

Kalvarija Lovinca i okolnih mjesta započela je kada je »tampon zona« JNA ustupila tzv. Martićevoj miliciji nekoliko baterija teškog topničkog naoružanja u ljeto 1991. godine. Široko područje današnje općine Lovinac nije više moglo braniti svoje kuće. Jedini izlaz bio je, danas epski, zbjeg preko Velebita 23. na 24. rujna 1991. godine. Načelnik Miletić je bio sudionik i jedan od organizatora ovog pothvata.

– Tada su cijele ostale svega 2-3 kuće. Infrastruktura je već tada bila zastarjela, ono malo je bilo uništeno. Lovinac je u ono vrijeme imao oko dvije tisuće stanovnika. Zbjeg je trajao jedan dan i noć. Za neke starije i slabo pokretne ljude trajao je i dulje. Kada smo napokon stigli u Starigrad Paklenicu malo tko je vjerovao u takvo finale, kada smo pješice prešli Velebit. U Lovincu je tada ostalo samo nekoliko starijih ljudi, uz opravdanje »pa nismo mi nikome ništa skrivili«. Ostali su tako bez trgovine, liječnika, pošte i struje sve dok kasnije nisu bili razmijenjeni. Pričajmo malo o vedrijim temama, predlaže Miletić.

Ulaganja koja ne prestaju

– Nakon rata krenulo se od nule. Zaslugama Vlade RH na području Lovinca danas se svako malo asfaltira poneka makadamska cesta. U zadnje vrijeme u tijeku su radovi u vrijednosti 600 tisuća eura. Nedavno je završen vodovod od Lovinca do Gornje Ploče.

Ovih dana smo započeli širenje vodovodne mreže u sva okolna sela. Za naredni mandat načelnika Općine Lovinac najlakše je govoriti o megalomanskim planovima. Da bismo na ovome području zadržali postojeće stanovništvo i stvorili uvjete za daljni napredak, pitanje vodoopskrbe je zadatak br. 1. Bez toga nema pomaka.

Žitelji tih naselja ne pitaju nas za ništa drugo-vodovod im je glavni prioritet.

Mi se nalazimo na 342 četvorna kilometra, s mnoštvom raštrkanih naselja. Zato se u ovome prostoru ulažu znatna sredstva kako bi se do svakog domaćinstva realizirala vodovodna mreža, el. struja, javna rasvjeta i asfalt.

Općina koja teži boljem životu

– Kada bismo sumirali rezultate našega rada u zadnjoj godini trebalo bi malo više vremena. U funkciji je ljekarna Lovinac, mnogi dijelovi okolnih mjesta dobili su asfalt. Jednako je tako puno napravljeno po pitanju vodoopskrbe i elektrifikacije.

U vrtiću smo pokrenuli i jasličku skupinu, tako da naš Dječji vrtić brine o djeci od godine dana starosti do polaska u školu. Vrtić sada skrbi o 26 djece. Na području cijele općine sada ima 957 stanovnika. Svako malo na ovome području stvaraju se pretpostavke za povećanje broja stanovnika.

Upravo zato niti ne pomišljamo da bismo planirali nekakve megalomanske projekte. Obećati je vrlo lako, ali ne i izvršiti, uvjeren je načelnik Miletić.

Lovinac nikada nije imao sportsku dvoranu. Već je pripremljena projektna dokumentacija, ishodovane su dozvole. Spremno se čeka neki novi natječaj kako bi se u Lovincu počeo graditi i taj sadržaj.

Dok se to čeka, prihvaćena je prijava kako bi se uredila jedna mini-teretana, prostor koji bi svakako bio primjeren svima koji žele dio svojega slobodnog vremena korisno provoditi. Bio bi to svojevrsni baypas u očekivanju znatno krupnijih investicija i projekata.

Ovih dana kreću prijave za poboljšanje uvjeta rada u dječjim vrtićima, ali i za uređenje dječjih igrališta. U Lovincu se vrlo ozbiljno računa na mlade i njihov ostanak u ovoj sredini. Razgovor se opet vraća na obitelj.

Supruga (i baka) Ruža radi u struci u Općoj bolnici Gospić. Jedini sin Marko (25) je blažen među ženama jer ima sedmero sestara. Ova obitelj ima vlastiti ranč, drže stoku, imaju veliki vrt, voćnjak i često ih zatječu u vrijeme »dok pripremaju blagu konak«. Tada ih je teško dobiti na mobitel.