GOSPIĆ – »Ditelina polegla, moja žena pobigla. Pobigla je gola, bosa, razbijena nosa« starinski je i svakako nakaradni lički mačo pripjev. Dolazi iz vremena i okolnosti kada se nasilje u obitelji, pomalo »začinjeno« alkoholom, tretiralo kao normalno i, socijalno gledano, prihvatljivo ponašanje. Što se događa unutar četiri zida i u obiteljima niti danas nije lako definirati, ali se na sreću čini kako se takva divljaštva sve manje događaju, a sve učestalije prijavljuju. Za to je svakako zaslužna i Ženska grupa Korak iz Karlovca koja i u 2022. nastavlja s provedbom programa Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske »Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela« na području Karlovačke i Ličko-senjske županije. Ovaj projekt započeo je 2018. godine i sada ga na području Ličko-senjske županije provodi mlada sociologinja Ivana Rapo. Ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom od 8 do 12 sati stranke prima u Kulturno-informativnom centru Gospić, a utorkom i petkom od 8 do 12 sati u Kulturno-informativnom centru Korenica.

Sve usluge besplatne

– Treba reći kako je program »Mreža podrške i suradnje žrtvama i svjedocima kaznenih djela« kreiran s ciljem osiguravanja pružanja pomoći i podrške žrtvama i svjedocima kaznenih djela u županijama u kojima nisu osnovani odjeli za podršku žrtvama i svjedocima pri sudovima. Korak je jedna od 11 organizacija civilnog društva uključenih u program »Mreža podrške«, koje pružaju pomoć žrtvama i svjedocima nasilja, bez razlike, i ženama i muškarcima. Pri tome žrtvama dajemo emocionalnu i praktičnu podršku, tehničke i praktične informacije, informacije o pravima, dajemo im psihološko i pravno savjetovanje, pratnju na sud, kao i pratnju na policiju, državno odvjetništvo, centre za socijalnu skrb i druge institucije. Nasilje se ne smije zataškavati pa pružamo podršku osobama koje nisu prijavile kazneno djelo te podršku nakon završetka sudskog postupka. Važno je reći kako su sve navedene usluge za naše korisnike i korisnice besplatne. Naša udruga je nevladina, nepolitična i neprofitna, a djelujemo u 13 županija.

Koje oblike nasilja najčešće prijavljuju Ličanke i Ličani?

– Do sada je bilo vrlo različitih slučajeva i različitih tematika. Najčešće su to slučajevi nasilja u obitelji, gdje žrtve mogu biti muškarci, žene ili djeca. Ali je bilo i prevara, prijetnji i krađa. Ukupno gledano, Ličani i Ličanke nisu puno različiti u smislu oblika nasilja u obitelji, u usporedbi s ostalim dijelovima Hrvatske. Ovdje svoj negativni obol često daje alkohol. Od lani smo u Lici svaki dan pa se za nas zna puno više i ljudi su upućeniji gdje se mogu javiti i što mogu očekivati. Nama se javljaju i muškarci jer su i muškarci učestalo žrtve nekog kaznenog djela.

Više prijava

Stječe se dojam kako je zadnjih godina pojačan intenzitet prijavljivanja pojava nasilja u obitelji.

– Svakako je došlo do određenog pomaka, do osvješćivanja osoba koje su žrtve obiteljskog nasilja. Žrtve takvog nasilja nam se više javljaju, prijavljuju takve slučajeve i traže izlaze iz takvih situacija. Budući da se pojam nasilja u obitelji proširio i definirao, nije u pitanju samo fizičko nasilje, već i ekonomsko i psihičko. Dijapazon nasilja u obitelji je vrlo širok i ima tu svačega. Zato je danas teško definirati je li došlo do povećanja slučajeva nasilja u obitelji, ili je došlo do povećanja prijavljenih slučajeva nasilja. Iskreno se nadam da se povećala osvješćenost žrtava koje prijavljuju svaki oblik nasilja. Nadam se da ćemo u godinama koje dolaze dodatno još smanjiti broj slučajeva nasilja u obitelji. Na ovome se puno radi, počinitelje se sankcionira, ljudi su sve svjesniji tih pojava i svakako je dobro da se na rješavanju problema nasilja puno radi, ali i puno govori. Osvješćuju se i oni koji nisu nužno izravno vezani uz nasilje jer je dužnost svake osobe prijaviti svaki oblik nasilja za koje zna da se negdje pojavljuje. Na ovakve pojave uvijek reagiraju zaposleni u zdravstvu, obrazovanju, u vrtićima… Nasilje se događa između četiri zida, ali to nije problem koji mora ostati između ta četiri zida jer se zapravo tiče svih nas. Dokle god većina svjedoka žmiri na pojave nasilja, do tada je teško očekivati da će se nečije ponašanje promijeniti, rekla nam je sociologinja Ivana Rapo iz Ženske udruge Korak.