Sa kašnjenjem „ gljivarskog biološkog sata“ ovih su dana po Lici doslovno buknule gljive. Nakon vrlo sušnog ljeta sada kiša vrlo često pada, što uz temperature zraka znatno iznad ništice pogoduje rastu većine vrsta gljiva. Ipak, u ovoj je priči vrganj svakako pravi car.

Vrganj (latinski: Boletus edulis) je jestiva gljiva koja raste na mnogim terenima Like: po šumama, proplancima, u gorju i na planinama. Njezgovi su miceliji obično vezani uz stabla hrasta, bora, bukve, breze, ali je vrlo čest u bujadi i vrijesku. Ovisno o staništu razlikujemo bukov vrganj, borov vrganj, brončani, crni… Imena i staništa su različita, ali im je jedna osobina zajednička: riječ je o vrlo kvalitetnoj i ukusnoj gljivi čvrste konstrukcije koja se priprema na mnoge načine. Vrganji se najčešće kuhaju, peku, kisele za zimnicu, dinstaju, suše… Mnogi će vam reći kako nema bolje delicije od rižota s vrganjima.

Unatrag 30-40 godina vrganje su po Lici brali mnogi, ali su ih tek rijetki jeli. Valjda iz urođenog ili stečenog nepovjerenja i bojazni od zamjene vrganja s nekim otrovnim vrstama gljiva. Ta je bojazan svakako suvišna jer se vrganj po mnogim detaljima i osobinama znatno razlikuje od otrovnih srodnika. Ne tako davno berači vrganja i općenito gljiva, na ovaj su način znatno poboljšavali kućni proračun pa su neke ličke obitelji uzimale tada godišnje odmore i kretale u berbu. Otkupljivači su tada, kao i danas, gljive uglavnom odvozili za Sloveniju i Italiju. U vrijeme kada nam recesija „kuca na vrata“ berba vrganja po Lici postala je uglavnom slabo isplativa.

Cijene otkupa djeluju na gurmanske navike Ličana

Dok je unatrag 5-10 godina berba gljiva (najčešće vrganja i lisčarki) beračima donosila solidnu zaradu, danas se priča okrenula. Otkupne cijene po kilogramu vrganja I. klase ostale su na razini onih od unatrag nekoliko godina, ili su čak i smanjene, dok je sve poskupjelo. Ovih dana kada su šume pune berača, otkupne cijene vrganja kretale su se po 20-25 kuna za kilogram. Mnogi su berači pri tome prigovarali kako je sve poskupjelo, samo vrganji po otkupnim cijenama ostaju kao prijašnjih godina. Neki su otkupljivači na sve ovo reagirali mizernim povećanjem otkupnih cijena po 27 kuna. Drugu klasu vrganja malo tko i donosi na otkup jer su cijene od 8-10 kuna za kilogram premale da bi se takve gjive uopće vuklo po šumama i iznosilo na otkup. Po zakonima ponude i potražnje otkupne cijene vrganja svakako će nešto porasti, ali tek na koncu ove gljivarske sezone kada prvi mrazevi počnu prekrivati Liku.

Svako zlo za neko dobro jer su mnogi berači počeli sami rezati i sušiti II. klasu vrganja. Osim toga, sve je više poklonika gljivarskih delicija pa se ovih dana vrganji nalaze na jelovnicima mnogih ličkih obitelji. Lako ih je svježe pohraniti u škrinje za zamrzavanje i od njih zimi spremiti vrhunsku juhu.

Dok u Lici berači muku muče s otkupnim cijenama, istodobno se na zagrebačkim tržnicama vrganji I. klase nude po 100-120 kuna po kilogramu.