KRIVI PUT – To se više ne može trpjeti. Stvarno nam je prekipjelo, kažu mještani Krivog Puta o konjima bez nadzora koji u njihovu kraju čine ogromnu štetu. I tako već godinama. Mještani se žale, nadležni ništa ne poduzimaju, a vlasnici konja im se smiju, beru debele poticaje, a za štetu koju naprave njihovi konji nije ih briga. Konji se kreću u krdima, njih stotinjak tumara po cijelom području Krivog Puta, a došli su i do Prokika, do same granice grada Senja i općine Brinje.

Iza njih ostaju uništeni pašnjaci, vrtovi, poljoprivredni nasadi, samo pustoš i izmet koji dokazuje da su na tom području bili. A kako mještani ističu, konjima nije ni za vjerovati, koloniti ih se treba jer životinja od nekoliko stotina kila lako i u svakom trenutku može nasrnuti.

Znaju se i vlasnici konja. Iz susjednog mjesta su u Primorsko-goranskoj županiji, a na krivoputskom području imaju zakupljeno zemljište, što je uvjet za držanje konja. Međutim, zemljište nije ograđeno i konji su kilometrima daleko od njega. Ali vlasnici za to ne mare, bitno im je da za svako grlo i za zakupljeno zemljište od države dobivaju izdašne poticaje.

Povremeno konje obiđu i pokušaju skupiti i potjerati prema zakupljenom zemljištu, a nakon nekoliko sati opet isto. Konja je svugdje, samo ne tamo gdje bi trebali biti. Koliko je sve to humano i prema životinjama, druga je priča.

Rješenja niotkuda

Hranu nalaze sami lutajući ovim krajem, a zima je za životinje posebno teška, bez skloništa i bez hrane, i stvarno je žalosno te nedužne životinje gledati gdje tumaraju u potrazi za hranom.

Mještani Krivog Puta godinama ukazuju na problem, ali rješenja zasad nema.

– Ne možeš imati ni vrtla, ni voćke, ni okućnice, ni poljoprivredne površine. Jedu i razruju sve što im se nađe na putu. Dođu i u groblje. Bilo je i nekoliko naleta vozila na konja, a pitanje je vremena kada će biti i težih posljedica tih nesreća. Bilo je i fizičkog napada vlasnika konja na ovdašnjeg vlasnika ovaca. Pred šest mjeseci smo mi, mještani, organizirali skup na kojem smo tražili da se vlasnici počnu brinuti o konjima, u suprotnom konje bez vlasnika treba uputiti u karantenu za napuštene životinje u Udbinu gdje bi država dalje regulirala vlasništvo nad tim konjima. O tom zahtjevu izviješteni su svi nadležni, ali rezultat je nula, kaže Ivica Tomljanović, vlasnik Buffeta »Kod Čone« u Podbilu.

Dodaje i da terasu svog ugostiteljskog objekta ne može koristiti zbog smrada od izmeta konja te da je ista situacija problema konja bez nadzora prisutna i u drugim zaselcima Krivog Puta.

Ni gori, ni doli

– Njihovi konji nam zagorčavaju život, a država takvo ponašanje vlasnika nagrađuje poticajima. Ma di to ima. A kada se žalimo, ne reagira nitko. Ni ovi doli (gradska i županijska uprava, op.a.), ni oni gori (državne institucije op.a.). Kao da smo mi građani drugog reda. Dokada tako, pita se Tomljanović.

Kaže kako im nakon godina terora od strane konja i njihovih vlasnika te bezuspješnih pismenih i usmenih pokušaja rješavanja problema preostaje samo jedno.

– Sagnat ćemo konje prema Senju na rotor i držati tamo dok se ne nađe rješenje. Valjda će se tada problematika ovih igara bez granica na relaciji nadležne institucije-vlasnici konja-mještani koji trpe štetu, konačno riješiti. Ako ne drži konja kako treba, treba mu ga odmah oduzeti. Ali ne, kod nas umjesto da se takve kažnjava, država ih potiče na to primamljivim poticajima, kaže ogorčeni Tomljanović.