Manifestacija

“Kostel(i)ka No 3” opet bila vrlo uspješna, svjedočili smo starinskim vještinama i “ličkoj alci”

Marin Smolčić

Uz doista dobru organizaciju i odličan štimung feštalo se do dugo u noć, sve dok svježina jutra nije označila vrijeme za rastanak



Lokalitet zvan Pećina nalazi se uz prostrani izvor rijeke Kostelke. Nakon svega tri kilometra toka najveća i vodom najbogatija pritoka veličanstvene rijeke Gacke spaja se i ulijeva u nju, dajući „ljepotici boje opala“ dodatne količine iznimno čiste i bistre vode čija temperatura ljeti ne prelazi 12 stupnjeva C. Gacka, Kostelka i brojna „vrila“ stoljećima su opjevana i zaslužuju poseban kult štovanja među ljudima koji ondje žive.


Čulo se to i sinoć kada je na izvoru Kostelke priređena treća po redu etno-manifestacija „Kostel(i)ka No3“. Uz pokroviteljstvo Grada Otočca u Centru za uzgoj autohtonih vrsta riba i rakova krških voda iz Ličkog Lešća i Kulturno umjetničke udruga „Gacka“ sve se do jutra orilo od pjesme, zdravog i iskrenog smijeha, prepričavanja životnih doskočica na izvornom, čakavskom narječju, i svega onoga što čini neprocjenjivo bogatsvo Gacke doline.





Uz doista dobru organizaciju i odličan štimung feštalo se do dugo u noć, sve dok svježina jutra nije označila vrijeme za rastanak.


Posjetiteljima su ponuđene besplatne delicije s roštilja i lovački gulaš, ulaz se nije naplaćivao, a svjedočili smo starinskim vještinama pilanja trupca, ali i modernoj „ličkoj alci“ gdje su sudionici pokušali izboriti što više bodova gurajući arhaične tačke (kariolu), pomagalo koje je kreacijom frapantno podsjećalo na minula vremena radnih akcija iz 50.-ih godina prošlog stoljeća.


Ženski svijet je pri tome suvereno baratao kopljem, zapravo sa skraćenim drvenim ražnjem.


Tupa pila ili željezni trupac


Za pilanje trupca prijavilo se sedam ekipa, uz uobičajene komentare i prigovore:



„Il’ je ova pila tupa, il’ smo je okrenuli naopako, a more bit’ da je trupac od željeza. k’o da je živ pa nam se stalno vrti“, dobacivali su natjecatelji uz smijeh. U ličkoj alci nije nedostajalo navijanja i skandiranja, ali unatoč dobroj zabavi i uigrtanim ekipama niti jedan od pet parova nije uspio pogoditi alku „u sridu“.


Uglavnom su pogađali punat ili dva. Za ovakvu situaciju su krivili sami sebe i organizatore.


„Pogledaj bolje je li taj ražanj još masan pa ćemo uskoro na pečenku koja se na njemu vrtila. Možda je vrh ražnja prevelik da bi se ubola trica“, bile su tek neke od šala upućenim „ličkim alkarima“ s ražnjem i tačkama.


Novi list i labuđe jezero


Za dobru atmosferu bili su zaduženi članovi KUU „Gacka“, ove godine isključivo u pomlađenom sastavu. Brojna publika je od prvih taktova do kasno u noć skladno pjevala repertoar ove družine čiji je prosjek iznosio jedva 14-15 godina.



Unatoč mladosti bili su odlično uigrani. U dnevnim satima uočene su grupice ljudi koje su uporno obilazile prostrani izvor Kostelke. Na upit što traže spremno su nam odgovorili:


„Mi smo iz Rijeke pa smo u Novom listu čitali da na ovom izvoru žive labuđe obitelji. Sa sobom smo ponesli nešto kruha, htjeli smo ih nahraniti i fotografirati“, čuli smo ponešto razočarane komentare jer na ovom vrelu jučer nije bilo labudova.



Od mještana smo doznali kako se ovdje u proljeće uvijek okupljaju dva ili tri para ovih prekrasnih ptica. Čim“ružni pačići“ počnu letjeti cijele labuđe obitelji krenu niz Kostelku i nastanjuju se u rijeci Gacki.


Tako će opet biti narednoga proljeća jer u ovom arealu labudove nitko ne dira, samo im lukava lisica iz gnijezda ukrade poneko jaje. Brižne ptice tada podižu veliku graju koja se osobito noću čuje kilometrima naokolo.



Među više stotina posjetitelja sinoć su se čuli i strani jezici kao najbolja potvrda da je i ove godine Kostel(i)ka bila turistička atrakcija za pamćenje.