Povodom 25. obljetnice redovničkih zavjeta s. Barbare od Vječnog Oca, priorice samostana Presvetog Srca Isusova klauzurnih sestara karmelićanki u Gospiću, svečano euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli danas je predvodio gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo.  U koncelebraciji su bili zamjenik provincijala otaca karmelićana o. Ivan Pleše, prior karmelske zajednice u Gospiću o. Tiho Radan te brojni svećenici prijatelji s. Barbare i sestara u Gospiću. Misnom slavlju prisustvovali su majka, brat te ostala obitelj, rodbina i prijatelji srebrne sestre jubilarke.  

Nakon navještenog evanđeoskog ulomka s. Barbara od Vječnog Oca obnovila je svoje redovničke zavjete.  U svojoj homiliji biskup Medo rekao je:

„Lako je imati mnogo obljetnica bez obveze. I to zato što su u životu čovjeka mnogi važni događaji. Međutim, mnogi od tih događaja ne zahtijevaju osobnu odgovornost i vjernost. Ovaj dan je drugačiji: radi se o osobi koja je izrekla zavjete za cijeli život i koja danas s nama slavi obvezu preuzetu s Bogom i Crkvom prije dvadeset i pet godina. Srdačno joj čestitam, kako na njezinih dvadeset pet godina vjernosti, tako i na njezinom svjedočenju te joj zahvaljujemo. Jako smo sretni i istovremeno potaknuti njezinom predanošću koja prkosi vremenu. I pitamo se: koliko je još uvijek moguće susresti nekoga tko se posvećuje i tko održava riječi dvadeset pet godina?

Židovsko-kršćanska povijest prožeta je pozivima. Od Abrahama, u Ur Kaldejski, u XIX. stoljeću prije Kristova rođenja, pa sve do sestre Barbare, pozvani su pojedinci, grupe, kršćanske zajednice i redovničke kongregacije.

Svi “pozivi” imaju zajedničko porijeklo: Bog. Bog u kojega vjerujemo je Bog koji čini prvi korak, koji ima povjerenja u svoja stvorenja, poziva ih da se ostvare i da žive u punini. Poziva ih na suradnju s Duhom Svetim kako bi svijet bio bolji. Poziva ih da krenu na put. I Marija je bila pozvana. Premda uznemirena i pitajući se što znači anđelov pozdrav, jednostavno je slušala i pitala: “Kako je to moguće?” Kad je rekla “da”, s povjerenjem i velikodušnošću, kad je odgovorila: “Evo me, službenice Gospodnje; neka mi bude po tvojoj riječi”, prepoznala je Božju prisutnost. Nije znala sve što će se dogoditi, ali je znala da će je Bog poduprijeti u životnim događajima. Zatim je i ona krenula k svojoj rođakinji Elizabeti.

Na svoj način, sestra Barbara svih ovih godina pred Gospodinom, u tišini svoga srca, osjećala je Marijin odgovor : “Evo me, službenice Gospodnje.” Pozivi su tijekom povijesti bili raznoliki. Mi smo dio Crkve, grčka riječ koja označava zajednicu pozvanih ljudi. Po krštenju dijelimo zajednički poziv. U životu su smjerovi različiti, ali komplementarni i solidarni.

Predanje i služenje sestre Barbare Gospodinu pokazuje njezin odgovor na poticaj svetog Pavla članovima kršćanske zajednice u Rimu, kako je zapisano u drugom čitanju: “Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim, da prinesete svoja tijela kao žrtvu živu, svetu i Bogu milu; to je vaše duhovno bogoslužje.” Apostol potiče i nas da se prikažemo Bogu, a ohrabrujuće je vidjeti danas sestru Barbaru i drugih devet sestra koje odgovaraju na taj poziv redovničkim zavjetima u kontemplativnoj zajednici“, istaknuo je biskup mons. Marko Medo i naglasio kako današnji svijet, kao i u prošlim vremenima, teško razumije smisao takve osobne i zajedničke posvećenosti.