Pašnjaci na širem području Udbine poznati su po mnoštvu izvrsne ispaše, po velikom broju stada krava, ovaca i konja. Ukupna situacija doimala bi se idilično da se u sve ovo nisu umiješali predatori, točnije čopori vukova.

Jovan Ugarković (59) iz sela Komić drži preko 200 grla krava. Najviše po sustavu krava-tele pasmina salers i buša, a tek nešto muzinih krava simentalske pasmine. Budući se njagovi pašnjaci nalaze na kraju sela i ravnica nadomak šume, štete od vukova postale su financijski nesnošljive.

– Prije dva dana vukovi su opet napravili štetu i zaklali mi jednu junicu. Na ovaj način ja možda nisam najveći lički uzgajivač krava, ali sam svakako najveći hranitelj vukova, gorko se šali Jovan.

– Kroz ovu godinu su mi zaklali 52 grla stoke. Do konca ove godine, još kada postane malo hladnije, eto ti nove štete i napada čopora. Tako mi se čini da će se ova godina završiti s štetom od 60-70 komada teladi, junica i krava.

Svaki napad počinje isto: najprije se oglase psi koji čuvaju blago. To se događa kroz cijeli dan, a u zadnje vrijeme sve češće u cik zore. Dok se ja obučem i nađem gdje je šteta nastala, nema ni vukova, al’ ni pola zaklanog grla.

Po tome da je žrtva svježe zaklana znam samo po temperaturi tkiva ubijene životinje. Mnogi ljudi mi ne vjeruju da ja u Lici najviše hranim čopor vukova. Imam 52 zapisnika i fotografije koje su mi dali vještaci komisije za utvrđivanje šteta na stoci.

Oni na teren stižu ubrzo nakon moje prijave. Dečki su prijazni, profesionalni i paze na svaki detalj. Sve prijave uredno predaju na višu instancu, ali je krajnja korist „mršava“ jer u ime odštete dobijem oko polovice vrijednosti počinjene štete.

Osim toga, isplatu odštete treba pričekati. Tako npr. za grlo vrijednosti oko 800 eura, dobijem najviše 400 eura. Vuk je strogo zaštićena vrsta predatora i nitko ih se ne usudi ubijati. A niti vukovi nisu što su nekada bili, jada nam se ovaj poljoprivrednik.

Za zaštitu svojih stada od vukova Jovan je poduzeo sve dostupne mjere. Ima električnu pastiricu, pastirske pse, vukove plaši tzv. plinskim topovima koji proizvode vrlo glasnu buku i koristi petarde.

Čini se da su se vukovi na sve ovo navikli i ne obaziru se na ove mjere zaštite. Električnu pastiricu lako preskoče ili se podvuku ispod žice. Na ostale „bučne mjere“ se ne obaziru. Jovan Ugarković je prije nekoliko dana zatekao vukove u sred stada.

– Prije napada na blago oni se obično dozivaju zavijanjem, ali malo podalje od zone planiranih napada. Ne boje se oni čovjeka kao prije. Kada naiđem autom na pašnjak gdje se čopor već okupio, oni se samo lagano udalje. Nema panike niti straha.

Događalo mi se noću da se doslovno nađem u čoporu od 7-8 vukova. Tek kada ih osvjetlim ručnom baterijom, oni se lagano raziđu. Jednoga vuka sam u tim suretima gađao štapom i vikao na njega. Slaba korist od toga jer je vučji čopor nakon nekoliko sati poslije toga opet među mojim kravama. Ranjenu stoku i vučje ugrize na kravama više niti ne brojim.

Koristim glasne „plinske topove“ čija buka treba djelovati na vučju hrabrost. Vukovi su uskoro shvatili da im ta buka ne može nauditi i opet se vrate svojem poslu. Konzultirao sam se s lovcima, ali nitko se ne želi sukobljavati sa zakonom.

Tako sam ja i dalje nehotice najveći hranitelj vukova u Lici, jada nam se Jovo Ugarković iz sela Komić kod Udbine.

Na njegove pašnjake naslanja se selo pomalo znakovitog naziva-Kurjak. Ime je dobilo po nekadašnjim vlasnicima, plemenu iz loze Kurjakovića. Na širem području Udbine ima desetak većih uzgajivača ovaca i krava. Da bi zaštitili svoja stada od vukova mnogi su angažirali pastire iz Nepala. Vlasnici kažu da su im korisniji od preglasnih plinskih topova ili petardi.