Gospićani su u jesen 1991. godine redovno susretali golobrade klince kako u vojnim odorama i s oružjem u ruci hitaju na vojne položaje u okolici grada. Budući nisu imali nikakvo vojno znanje i iskustvo te premlade vojnike su stariji branitelji željeli sačuvati od pogibelji i uvijek ih nastojali držati po strani. Uzaludno, jer su se ti klinci-branitelji redovno nametali i željeli parirati daleko starijim i iskusnijim dragovoljcima. Jedan od njih bio je i Antonio Šebalj koji je tijekom vojno-redarstvene operacije „Medački džep“ teško ranjen, ali mu te okolnosti nisu smetale da tijekom VRO „Oluja“ bude jedini hrvatski časnik koji se doslovno borio na invalidskim štakama! Njegovo srce i ponos nisu mu tada dozvoljavali da se  povijest Domovinskog rata okonča bez njega. Naravno, Antonio Šebalj je bio u prvom sastavu Ustrica, postrojbe klinaca-branitelja iz 1991. godine.

Antonio Šebalj

-Bilo nas je 30-ak, svi smo bili maloljetni, ali sa srcem iskreno za Hrvatsku. Zvali smo se „Ustrice“ (britvice). ‘Ko bi tada s nama mogao zapovijedati? Za obuku su nam dodijelili iskusnog specijalca Johana Tildera, dragovoljca  Domovinskog rata koji je na gospićku bojišnicu stigao s nekoliko prijatelja iz Nizozemske. Od Johana smo puno toga naučili, stekli smo određena vojna znanja i vještine. Nedugo zatim, početkom 1992, godine stigla je zapovijed da se „Ustrice“ prekomanduju u Karlovac, na dosluženje vojnog roka. Sjećam se da sam ja tada bio „stariji dečko“ od 18 godina.

U Karlovcu smo se malo „izbrusili“, naučili još dosta toga i vratili u Gospić. Svi pripadnici „Ustrica“ nastavili su se boriti u nekoj od lokalnih postrojbi, najviše u 118. brigadi Zbora narodne garde. Ja sam kao punoljetan postao uskoro pripadnik 6. gardijske brigade „Vukovi“, kasnije preimenovane u 9. gbr. čiju ćemo obljetnicu osnutka ove godine obilježiti 3. studenog 2023. godine. Postrojba „Ustrice“ je bila mnoštvo hrabrih i pomalo tvrdoglavih dečki kojima u ono vrijeme prave ustrice za brijanje nisu niti trebale jer smo  u jesen 1991. godine svi mi bili klinci starosti od 16 do 18 godina, neki i mlađi, rekao nam je Antono Šebalj jedan od tada „starijih“ pripadnika te legendarne postrojbe hrvatskih dragovoljaca s područje Gospića.

Antonio je u redovima 118. brigade ZNG Gospić  i 6. gardijske brigade  u kratkom vremenu prošao brojne vojne akcije, sudjelovao je u VRO „Maslenica“ i bio teško ranjen prilikom oslobađanja Medačkog džepa na pravcu Ornice-Čitluk. Kada je započela veličanstvena „Oluja“ Antonio je na štakama bio u prvim redovima svoje 9. gardijske brigade „Vukovi“ koja je s ostalim postrojbama krčila put prema oslobođenju ličke bojišnice. Danas je predsjednik kluba veterana 9. gardijske brigade „Vukovi“ koja je nedavno dobila pohvalnicu Ministarstva hrvatskih branitelja za zasluge u VRO „Medački džep“ iz rujna 1993. godine.