U vilu »Izvor« dolazili su probrani
Gradnja vile počela je 1949. godine, a razlog je bio bojazan da sukob sa SSSR-om zbog Rezolucije Informbiroa od Jugoslavije ne stvori novu ratnu zonu. Te je godine u Jugoslaviji rođen i Goli otok, sinonim za politički totalitarizam, teror i vrijeme kada su u neljudskim uvjetima tretirani deseci tisuća bivših komunista i prvoboraca NOB-a. Upravo na gradnji vile »Izvor« najviše su radili uznici s Golog otoka
povezane vijesti
Maršal Jugoslavije Josip Broz Tito imao je diljem bivše države nekoliko desetaka, uglavnom tajnih rezidencija. Po mnogima najelitnija od njih bila je vila “Izvor” sagrađena na samom vrelu rijeke Plitvice unutar Nacionalnog parka Plitvička jezera. Ta nevelika rječica duljine svega četiri kilometra ulijeva se u Plitvička jezera, u predio Sastavci gdje pada u ambis uz grandioznu buku 78 metara visokog Velikog slapa, ujedno najvišeg slapa u Hrvatskoj.
Voditelj Odjela za očuvanje kulturne baštine NP-a Plitvička jezera Jurica Cindrić svako malo vodi u zabačeni dio parka novinarske ekipe, u vilu koja je po veličini, opremljenosti i smještaju nekada odskakala od svih drugih Titovih skrovitih kutaka. O vili “Izvor” nema puno pisanih tragova. Gradnja je započeta 1949. godine, a razlog je bio bojazan da sukob sa SSSR-om zbog Rezolucije Informbiroa od Jugoslavije ne stvori novu ratnu zonu. To komunističko “oslobađanje” osjetile su tada sve države Istočnog bloka: Poljska, Mađarska, Čehoslovačka, Rumunjska i Bugarska. U Jugoslaviji je u ono doba rođen Goli otok, sinonim za politički totalitarizam, teror i vrijeme kada su u neljudskim uvjetima tretirani deseci tisuća bivših komunista i prvoboraca NOB-a. Ženski zatvor nalazio se na obližnjem Svetom Grguru.
Prema odluci Izvršnog vijeća SR Hrvatske trebalo je izgraditi reprezentativan objekt za slučaj “ne daj Bože” gdje bi se mogli skloniti politički i vojni prvaci onog vremena. Uznici s Golog otoka najviše su radili na vili “Izvor”. Monumentalna građevina imala je jednu etažu pod zemljom i još tri iznad. Vanjska obloga sazidana je od zelenkastog škriljevca dopremljenog s Medvednice. Da se vanjska vizura što bolje uklopi u tamošnje zelenilo. Opremanje u nezamislivom luksuzu započelo je 1953. i okončano 1956. godine. Jurica Cindrić svakako najviše zna o ovom objektu.
Tajna “Novogradnja 99/11”
– Vila je građena u velikoj tajnosti, a kodno ime bilo joj je “Novogradnja 99/11”. Iskoristiva površina objekta je 7.800 četvornih metara. Objekt je imao naponsku mrežu, ali i agregate s druge strane toga brda u slučaju nestanka električne energije. Voda se zahvatala s izvora rijeke Plitvice. Osim ekstraluksuznih spavaćih soba na raspolaganju gostiju bila je velika blagovaonica, plesna dvorana, kuglana, kinosala, knjižnica… Posluga je imala poseban objekt udaljen kojih 150-200 metara od vile. Ovaj objekt je potpuno devastiran tijekom Domovinskog rata i okupacije tzv. Martićeve milicije, rekao nam je Jurica Cindrić.
Zavojita i uska cesta strmo se penje do objekta “Novogradnja 99/11”. Vegetacija se tek budi, ali stara, danas uvelike okrnjena ljepotica uporno spava. Jedini zvukovi koje ona već godinama stvara su šum vjetra kroz dvorane bez stakala i uglavnom bez vrata, kao i škripa mnoštva derutnih dijelova vile. Od podruma do krova. Iz nje su najprije pokradeni tehnika, skupocjeni sagovi i tepisi, namještaj, Titovi lovački trofeji, a onda su na red došle drvene obloge od mahagonija i ebanovine. Ljubitelji sekundarnih sirovina po pravilu stižu zadnji na poprišta i odnose bakrene kablove i ostalu elektroinfrastrukturu.
Ekipa filma Winetou oduševljena Plitvičkim jezerima
Rječica Plitvica izvire pod samim temeljima vile »Izvor« i na ušću s Donjim jezerima stvara monumentalni Veliki slap visok 78 metara. Serijal od deset westerna o indijanskom poglavici plemena Apača Winetou sniman je na području Velebita (Tulove grede), NP-a Paklenica, rijeke Zrmanje, dok su najmonumentalnije scene snimane na Plitvičkim jezerima. Upravo je podno Velikog slapa snimljena jedna od borbi Winetou protiv negativaca. Modrozelena voda i sedrene barijere NP-a Plitvička jezera posebno su oduševile cijelu filmsku ekipu, na čelu s Winetoum, francuskim glumcem Pierom Briceom. Ekipa je tvrdila kako su dijelove filma »Blago u srebrnom jezeru« snimali na najljepšoj lokaciji bivše države, a zasigurno i puno šire. Podno Velikog slapa. |
Gotovo da nema niti desetak centimetara površine interijera na kojoj danas ne postoji neki grafit. Autori su bili motivirani političkim, sportskim ili nacionalnim idejama. Kao u pjesmi grupe Film: “živio, hoćemo i dole”! Uz nezaobilanu poruku za generala Antu Gotovinu. Jurica i vozač Rudolf vode ekipu Novog lista do tunela kojim se moglo bježati u pogibeljnim situacijama. Neveliki otvor svakako je nekada bio zakamufliran nekom tapiserijom, a iza njega se i danas nalaze stepenice. Vode do mjesta gdje su eventualne bjegunce čekali spremni automobili i vozili elitu kroz tunel duljine oko 150 metara. U blizini vile bili su u zasebnom objektu smješteni kuhari, konobari i čistačice. Žitelji Plitvica Sela i danas svjedoče kako im je nekada bilo vrlo ograničeno kretanje u smjeru vile.
– Tita i elitu čuvao je puk vojske i milicije. Bili su skriveni iza svakog grma. Ni ‘tica nije mogla neopaženo preletit’, govore stariji mještani.
Autobusi sa zatamnjenim staklima
Zbog tajnovitosti ovog objekta i njegovih privremenih stanara, zbog lokacije za čiji su sadržaj znali tek rijetki, sva posluga na tu lokaciju dovožena je noću. U autobusima sa zatamnjenim staklima kako putnici ne bi znali kud idu. Radne ture trajale su po tri mjeseca. Nakon Titove smrti u vilu “Izvor” dopremane su prostitutke i ostale dame lakog morala, ali je njihov “radni turnus” bio ograničen na nekoliko dana, odnosno na dočeke Nove godine, proslave, rođendane i ostale lumperajke. Iako je Tito svojedobno jako volio “šarati”, u svoje rezidencije, pa tako i u vilu “Izvor”, nikad nije dovodio druge žene, osim svoje supruge Jovanke. To se pojašnjavalo činjenicom da je u naponu snage ova kršna Ličanka često pravila ljubomorne scene. Barem se tada tako govorilo. Nakon njegove smrti vila “Izvor” postala je omiljeno mjesto za hedonistički “raspašoj” u kojemu su sudjelovali visoki državni i vojni dužnosnici. Žitelji okolnih sela tvrde kako su dame lakog morala u vilu “Izvor” također dovožene uglavnom noću gdje ih je dočekivala vojno-politička krema, ali i članovi glazbenih orkestara i sva sila posluge. Osobito je burno bilo na dočecima Novih godina kada su “lumperajke” znale potrajati do ranih jutarnjih sati.
Veliki lovac Tito
Mnogi su lideri socijalističkih i komunističkih država sredinom i u drugoj polovini prošloga stoljeća bili veliki poklonici lova. Po uzoru na rumunjskog diktatora Nikolaja Čaušeskua. Nekadašnji rekorder ex-Jugoslavije po veličini bio je medo od 350 kilograma. Nesretnu životinju su kao mladunca uhvatili djelatnici parka. Hranili su ga i pazili pa je mladac nakon nekoliko godina izrastao u gorostasa, ali je bio iznimno pitom i ljudima jeo iz ruku.
Onda je jednoga dana medo-kapitalac dovezen na rub velike livade na kojoj je s visoke lovačke čeke vrebao lovac Tito. Jedan hitac bio je dovoljan, a tadašnji mediji su uz fotografiju mede, Tita, Jovanke, svite i pudlice napisali: “Ova neman nije umakla mirnoj ruci i oštrom oku lovca Josipa Broza Tita!”
Ferdo Penava, nekadašnji stručnjak za lov tvrdi: “Titu smo “servirali” sve medvjede koje je ustrijelio. Samo ja sam ih pred njegov nišan doveo 7-8 komada. U lovu su, osim mene i Tita, uvijek bili oficir iz osiguranja i od suradnika Branko Mikulić. Svi medvjedi ustrijeljeni su s visokih čeka, najviše u Lici, po Bosni i u Gorskom kotaru, pripovijedao je Ferdo Penava. U svakom takvom lovu u osiguranju je sudjelovalo mnoštvo vojske i milicije.
A onda nemilost
Niti 15 kilometara zračne linije od vile “Izvor”, u Željavi kod Ličkog Petrovog Sela sagrađen je ’60-ih godina najveći i najskuplji podzemni aerodrom u ex-Jugoslaviji i tadašnjoj Europi. Duboko u utrobi planine Plješevice sagrađen je pravi labirint tunela, hangari za zrakoplove, uz cjelovitu opremu u slučaju atomskog rata: mnoštvom soba, s kinodvoranom, operacijskom salom, vlastitim energetskim napajanjem, blagovaonicom i svim potrebnim popratnim sadržajima. Ondje se vojni i politički vrh mogao skloniti i udobno živjeti najmanje tri mjeseca.
Kada je nakon Titove smrti “slabo zvučao rog izobilja”, zanimljivo je kako su o vili “Izvor” i brojnim Titovim rezidencijama diljem ex-Jugoslavije najoštriji kritičari Tita i takvog načina života bili srbijanski mediji, oni isti što su o njemu za njegova života pisali hvalospjeve, a nakon smrti ridali od tuge. Tako je nedugo nakon Titove smrti 1980. godine svako malo u srbijanskim medijima svitalo mnoštvo naslova koji su, nakon slavljenja lika i djela “ljubičice bele”, počeli pisati o “belosvetskoj bitangi, diktatoru, mrzitelju srpstva i protivniku demokratije”! Zapuhali su tada neki novi politički i medijski vjetrovi u režiji Slobodana Miloševića.
Vedra budućnost
Vilu “Izvor” je 2008. posjetio tadašnji Predsjednik RH Stjepan Mesić. U izjavama je tad naglasio kako je ovo zdanje vlasništvo države, ali se daje na upravljanje NP-u Plitvička jezera. Sudeći po trenutnom stanju budućnost ovoga zdanja je upitna, ali ravnatelj NP-a Plitvička jezera Tomislav Kovačević je optimist.
– Vilu “Izvor” namjeravamo za nekoliko godina pretvoriti u reprezentativni Znanstveno-istraživački centar za klimatske promjene. U tom smislu pred nama je puno posla. Osim obimne tehničke dokumentacije u pripremi su brojni stručni elaborati i izmjere kako bi se utvrdilo trenutno stanje objekta. Moramo definirati i izvore financiranja, tek ćemo onda graditi. Vjerujem da će za koju godinu “Izvor” dobiti sasvim drukčiju namjenu, opremljenost i svrhu, uvjeren je ravnatelj Kovačević.
Tijekom našeg obilaska nekadašnje vile ondje je bio jedan stručni tim iz Zagreba koji već danima radi mjerenja, ispituje statiku i brojne druge elemente nužne za restauraciju u prenamjenu Novogradnje 99/11.