The Coklje fest, street art festival, postao je kroz četiri godine postojanja  sinonim za sjajan spoj tradicije i zabave.

Kako je rekla Danijela Tonković, poznata otočka poduzetnica i potpredsjednica Udruge „Baštinica“ koja je uz predsjednicu Manju Kostelac Gomerčić najzaslužnija za ovaj događaj, “ovo je oda coklji, tradicionalnoj obući žitelja Gacke doline i okolice, postao je festival je to koji oslobađa sve ono najljepše u nama i budi neku novu, dobru pokretačku energiju”. 

– Nastao je kao podrška i dodatna snaga proizvođačima suvenira, a kroz godine prerastao je u pokret slobode i kreativnosti i jedna nova platforma namijenjena umrežavanju, sinergiji i zajedničkom radu svih stanovnika Otočca, Gacke doline, Like pa i šire.    

Ove godine bogati program festivala odvija se u tri dana. Petak je bio rezerviran za najmlađe koje očekuje nesvakidašnja zabava u Gradskom parku. Predstavljena je knjiga namijenjena djeci i odraslima „Medo koji je širio ljubav svijetom“ koja nas kroz devet priča o životu mede uči kako da iz svakog životnog događaja izvučemo ono najbolje i naučimo lekciju koju nam taj događaj nosi.

Predstavljanje ove moderne bajke upotpunili su voditelj i volonteri Utočišta za medvjede iz Kutereva, lanjska pobjednica The coklje festa u izboru za Najsuvenir Marijana Marincel i njezina Vunena čarolija te najmlađi planinari PD Gromovača, Mali gromovi i njihova voditeljica.

Večerašnji dolazak čak 27 izlagača i njihovih štandova samo je potvrda kako coklji i kulturnom naslijeđu ovog dijela  Hrvatske dolaze bolji dani, uvjerena je Danijela Tonković iz Baštinice.

Lička kapo crna i crvena oj livado travice zelena 

Ovogodišnji 4. The Coklje fest otvorio je gradonačelnik Grada Otočca Goran Bukovac i zahvalio svima koji njeguju i štuju tradiciju predaka.

-O važnosti tradicije i starih zanata već je manje više sve rečeno.  Mi s ljubavlju čuvamo uspomene na ostavštinu naših predaka, njihovih vrijednih ruku i stalnoj borbi kako bi svojoj obitelji stvorili što bolje uvjete za život. Nekolicina naših sugrađanki imalo je volje i sluha da  otmu zaboravu mnoštvo  starinskih vještina. Dale su svemu moderan štih i ponudile nam divnu kulturnnu baštinu. Pri tome posebna zahvala ide Baštinici i  njezinim članicama koje već godinama otimaju zboravu našu divnu tradiciju, zaključio je gradonačelnik Bukovac i 4. The coklje fest proglasio otvorenim.

Potom se iz grla zbora Dječjeg vrtića „Ciciban“ zaorila pjesma.

-Lička kapo crna i crvena, oj livado travice zelena. Dragi Bože, hvala ti za Liku što je stvori Ličanu na diku.

Posebnu pozornost oko tisuću posjetitelja kao i uvijek izazivao je štand Udruge „Gačanka“ na kojem su bile predsjednica Dragica Rogić i nastarija članica Ružica Dujmović (83). Baka Ružica je održala pokaznu vježbu predenja vune, a  za ovu prigodu tkala platno od lana, iako je ovčje vuna i dalje na prvome mjestu kada su u pitanju tradicijski materijali za ličke proizvode.

Vuna kao najvažniji materijal

Za izradu coklji najvažniji je materijal ovčja vuna. Neki su pokušavali i sa sintetikom, ali to je bilo kao da želite ispeći kruh od-piljevine.  Zato su Gačanke za ovu prigodu od vune načinile posebnu instalaciju kako bi pokazale koliko je vuna presudni materijal za izradu suvenira i tradicijskih  proizvoda. Ovčja vuna bila važna u životu naših predaka djecu će kroz zanimljivu radionicu upoznati voditeljica udruge Gačanka, Dragica Rogić, a na samom kraju čeka nas prava zvjezdasta zabava u punom sjaju.

U zabavnom dijelu programa nastupile su neke lokalne zvijezde izvodeći vlastite ili poznate pop-rock numere.

Među 27 izlagača bilo ih je najviše iz  Otočca, Brinja, Kutereva, Čovića, Ličkog Lešća, Ogulina, Gospića, Saborskog i Sinca. Festival je obotio nastup Folklornog društva Otočac i Zavičajnog kluba „Sinac“ iz Zagreba. 

Festival se nastavlja i u nedjelju kada će se pod vodstvom poznate psihologinje, Ljubice Uvodić – Vranić u Gradskom parku razgovarati na temu stresa u svakodnevnom životu. Ili kako to ona simpatično kaže: zaboravi na sedative, usvoji vježbe opuštanja. Predstavlja se i  knjiga „Devet vježbi opuštanja na kauču“ a kauč samo za ovu prigodu mijenja se krparama, jednostavni tepisi iz vremena kada nije bilo  ćilima. Kada je život bio jednostavniji, teži, ali i sretniji.