GOSPIĆ dr. Stipo  Lukač (40)  kandidat je Domovinskog pokreta za župana Ličko senjske županije. Ovaj liječnik, specijalist interne medicine zaposlen je u Općoj bolnici Gospić. U razgovoru voli naglasiti da je sretno oženjen za  Dubrovkinju, gosparku koja je također liječnica. Imaju troje djece, a svako je rođeno u drugom gradu (Split, Dubrovnik, Zagreb). Ovo je prvi iskorak u političke vode mladića rođenog u Livnu, jednog  od osnivača Domovinskog pokreta. Pitamo ga za razloge uključivanja u politiku.

-Domovinski pokret je stvoren jer je nepravda u našoj državi postala zakon, a u takvim uvjetima politički otpor je nužan. Hrvatska djeca i budući naraštaji zaslužuju bolju i svjetliju, radosniju  budućnost Domovine. Prolivena  hrvatska krv u našoj dugoj povijesti zaslužuje opravdanje življenja u budućnosti koja će predstavljati nadu i pravednost, blagostanje i dostojan život ljudi na ovim prostorima.  Mi nemamo „repova“ i želimo da ovaj narod prodiše. Ono „demokršćansko“ u Hrvatskoj je izgubilo svoj smisao. Dok su naši branitelji još bili u rovovima, pretvorba i privatizacija su nas unazadili, a mladi nam odlaze izvan Hrvatske.

-Postoje li u ovoj županiji resursi koji su nedovoljno iskorišteni?

-Lika je Bogom dana zemlja, plodne ravnice, veliki pašnjaci, čiste vode,  šume, zemlja.. Samo joj „šapneš“  i krumpir proviri. U 30-ak kilometara  imamo tri klimatske zone, od mediteranske preko Alpske do kontinentalne. Sve imamo, ali je pusta, narod odlazi… Trideset godina slušamo obećanja i ništa od njih, a narod odlazi i izumire. Isti  obećavaju  iste stvari, a ne ispunjavaju obećano jer nema odgovornosti niti kazne. Većina građana zapravo nema izbora jer je ezgistencija u Lici, odnosno preživjeti u  u Lici, ovisi isključivo o ušuškavanju u državne jasle. Zašto? Jer nema vizije  budućnosti, čitava Lika osim par turističkih lokaliteta ( Plitvice,  Novalja, Karlobag,  Senj) je zapravo na državnom proračunu, zaposleni u  županiji, općinama, podobdorina, odborima, u raznoraznim upravnim urednima,  zdravstvenim ustanovama,  školama,  domovima zdravlja, gradovima, komunalnim, vode, šume, MUP, Vojska…

-Kako postići promjene?

-Mi u Domovinskom pokretu smatramo da budućnost ovisi o  pokretanju domaće proizvodnje. Krenimo redom: drvna industrija gdje bi se proizvodili parketi, stolovi, stolice, prozori, kreveti, namještaj. Je li  bolje kupiti namještaj od ličke bukve i hrasta ili talijanske piljevine? Razvijanju poduzetničkog duha, olakšavanjem birokratske, dugogodišnje otezajuće administrativne  paprirlogije. Privući mlade poduzetnike u Liku, prednosti dobra prometna  povezanost, A1,  Hrvatska željeznica, Luke Rijeka i Split. Zatim lokalano poreznim rasterećenjem, davanjem koncesije mladim poduzetnicima ,  olakšavanjem dobivanja mnogih dozvola. Osigurati  uvijete  privlačenja mladih poduzetnika u Liku koji moraju biti takvi  da im je osjetno lakše, jeftinije i isplativije bude pokretanje biznisa u Lici, nego u Zagrebu. Prlikom pokretanja vlastite firme, ili proizvodnog pogona, olakšati poduzetnicima kako doći do sredstava iz EU.  

-Ekološko očuvanje Ličko-senjske županije…

 -Možemo kao i Finci imati trajektne linije na električni pogon. Uvođenjem autobusa na el. pogon možemo povezati Liku i primorje. Ovdje je sve čisto, tako treba i ostati. Sve to moramo čuvati, ali i održivo iskoristiti. EU puno ulaže u ekologiju, a mi smo za to u Lici „tata-mata“ jer nam je skoro sve čisto. Iz toga proizlazi naše nastojanje da Lika iskoristi ogromni potencijal eko-pašnjaka. Govedo ličku bušu forsiramo kao očuvanje tradicionalne vrijednosti. To je u redu, ali je buša sitna, od nje nema puno niti mesa ni mlijeka. To se dobrim dijelom radi zbog poticaja. Možemo na isti način uzgajati pasminu angus koja je daleko isplativija. 

Mi uvozimo krumpir iz Mađarske, a Lika je oaza uzgoja toga povrća. Domaće OPG-e treba zaštititi i pomoći im jer nas ubija uvozni lobi i to već godinama. Proizvodimo vrhunski krumpir, a uvozimo nekvalitetan. Može li Lika prozivoditi toilko krumpira da zadovolji  potrebe 250 mlijuna  Francuza  za promfritom? Može. Može li se taj krompir smrzavati, može li se praviti od njega krumpirova brašno, čips, sto vrsta čipsa, uvjeren je dr. Stipe Lukač, kandidat za župana s liste Domovinskog pokreta.

ZA OKVIR 

———–

Na kraju je dr. Lukač spomenuo decentralizacija i upitao  znaju li Ličani bolje što im treba, ili to znaju bolje u Zagrebu. 

-Hoće li Mate s  Cvijetnog Trga u Zagrebu znati bolje od Jose iz Smiljana kako se radi s drvetom , sijenom,  oranicom i s blagom. Neće!  

-Može li Lika biti puna mlika, a da sir bude, ne kao Zir, već kao Velebit. Može. 

-Može li se u Lici s obzirom na potencijal  energetike ove regije,  osigurati neki  GREEN   ENERGY  ekološki  agrotehnički poljoprivredni, drvno industrijski  insitut,  razvojni potencijal Like je neupitan. 

-Prometna međugradska javna povezanost je mizerna, jadna.  Besplatni  električni autobusi, za svu djecu, studente, koji se pune na Državnoj električkoj energiji. Može li- može!