Prvi sinonim za Senj je – bura. Senjska bura ima negativne konotacije zbog dugog trajanja, ali i velike hladnoće. U to smo se mogli uvjeriti kada smo se toplog, čak vrućeg svibanjskog sunčanog popodneva penjali prema tvrđavi Nehaj. Ta tvrđava, simbol grada Senja, koja je sagrađena 1558. godine od materijala srušenih crkava, samostana i kuća izvan gradskih zidina malo iznad Senja, već stoljećima odolijeva buri. Tako je bilo i tog popodneva. Iako je na samoj obali bila već ljetna sparina bez daška vjetra, penjući se prema Nehaju vjetar je sve više pojačavao i bio snažan, ali ne i vruć. Ta neugodna i okrutna bura, taj dan nije bila takve snage da nosi krovove, vozila i barke. Na moru nije bilo ni kupača, ali ni jedriličara kojima jedino takva bura može koristiti. Ali ta bura nije od koristi samo jedriličarima.

Strateški energent

Senjska bura, iako se može smatrati prirodnom nepogodom, za neke može postati gospodarska prigoda. Okolica Senja postala je poznata po snazi vjetra koji se pretvara u električnu energiju. Ta energija je ne samo ekološka, već ne ovisi o ratovima, naftovodima, plinovodima, nuklearnim strategijama, vodostajima rijeka, pa ni suncu. Energija vjetra, nakon povijesnih vjetrenjača – mlinova i morskog pogona, putem jedara brodova, ponovo dobiva primat kao strateški energent. Vjetar je dugo vremena kao energent bio potpuno zaboravljen, no danas vladaju nova razmišljanja. Moderna tehnologija danas ne samo da vjetar pretvara u struju na najekološkiji način, već razvojem tehnologije to čini i na optimalan način. Veliku ulogu u optimizaciji čini meteorologija i precizni izračuni, kako brzina vjetra u ravnini rotora ne bi porasla više od potrebne jer ako je vjetar jak, propeleri ne rade, nego se stavljaju u mirovanje zaokretom elisa da ne bi pružali otpor.

U elisi vjetroelektrane / Foto V.M.

Dok se vozimo od Senja prema Vratniku s profesorima Tehničke škole iz Rijeke koji vode učenike u posjet Vjetroelektrani Senj u okviru terenske nastave, razgovaramo o trenutno najznačajnijem resursu Senja i okolice – vjetru koji se pretvara u struju.

Mlada profesorica očekuje da idemo do Vjetroelektrane Vrataruša koja se nalazi na obroncima Velebita, nedaleko Vratnika, koja je u punom pogonu od prosinca 2010. godine. Radi se o prvoj vjetroelektrani u Hrvatskoj koja je bila priključena na prijenosnu mrežu od 110 kV, a u svoje vrijeme bila je i najveća hrvatska vjetroelektrana s ukupno instaliranih 42 MW. Vrataruša se sastoji od 14 vjetroagregata pojedinačne nazivne snage 3 MW, a prostire se na površini od 5,8 kilometara četvornih. Po snazi je bila jedno vrijeme i najveća vjetroelektrana u ovom dijelu Europe, s godišnjom proizvodnjom od oko 125 milijuna kWh električne energije. Tornjevi vjetroturbine visoki su 80 metara, a na vrhu se nalazi kućište generatora s opremom, dok dužina lopatica iznosi 45 metara. No, ne idemo na Vratarušu.

Vjetroelektrana Senj godišnje proizvodi 0,5 TWh, što je 3,5 posto ukupne proizvodnje električne energije u nas / Foto V. MRVOŠ

Zavojita cesta

Naš cilj je najveći vjetropark u Hrvatskoj, Vjetroelektrana Senj, koji uključuje 39 vjetroagregata pojedinačne snage 4 MW na površini od 65 četvornih kilometara, od čega se 29 vjetroagregata nalazi na području Grada Senja, a 10 na području općine Brinje. Radovi na izgradnji vjetroparka počeli su sredinom 2019. godine, a završeni potkraj 2021. godine. To je bila i prva velika kineska investicija u Hrvatskoj, vrijedna oko 230 milijuna eura. Ukupna snaga vjetroparka je 156 MW, a godišnje proizvodi 530 milijuna kWh električne energije. Očekuje se da će se operativno koristiti sljedeće 23 godine, a nakon potrebnih servisa još najmanje toliko. Godišnjom proizvodnjom od 0,5 TWh predstavlja doprinos od 3,5 posto ukupne proizvodnje električne energije u Hrvatskoj.

U kontrolnom centru trafostanice zatekli smo kineskog djelatnika koji upravlja cijelim sustavom / Foto V. MRVOŠ

Nakon zavojite ceste od Senja do Vratnika koja će, nadamo se, uskoro postati autocesta, dolazimo do ulaza u vjetropark gdje nas dočekuju dva kineska inženjera pred planom tog velikog projekta tvrtke Norinco Group (North Industries Corporation). Ta tvrtka u Kini poznata je kao China Ordnance Industries Group Corporation Limited, a radi se o državnoj korporaciji koja proizvodi komercijalne i vojne proizvode. Podružnica tvrtke, Norinco, dio je Norinco grupe za međunarodno tržište, osnovana 1980. uz odobrenje Državnog vijeća Kine, a bavi se proizvodima i kapitalnim operacijama, istraživanjem i razvojem, proizvodnjom, marketingom i uslugama. Norinco je rangiran među 500 najvećih kineskih državnih poduzeća. Naši domaćini, kineski stručnjaci koji su sudjelovali u brojnim najvećim svjetskim energetskim projektima, objašnjavaju nam na planu vjetroparka da je riječ o velikoj površini tog projekta i da ćemo se morati voziti oko pola sata do prve »vjetrenjače«. Izračunavamo da je ukupna površina tog vjetroparka čak za trećinu veća od površine grada Rijeke, pa čak i od države San Marino. Da bi se to područje izgradilo u funkcionalni vjetropark, najprije su morale biti izgrađene pristupne ceste u dužini oko 50 kilometara. Tim cestama transportirani su veliki moduli koji su podizani do visine nosivih stupova od 100 metara. Na te stupove su ugrađivane elise od 67 metara, pa su te pristupne (bijele) ceste na nekim mjestima široke i po 10 metara. Tim cestama prolazile su i gondole na koje su spojene elise teške po 146 tona. Da bi se ugradilo podnožje nosača – stup koji drži tu konstrukciju, trebalo je prevesti i materijal za temelje »vjetrenjača«. U svaki je ugrađeno oko 720 metara kubnih betona koliko je, primjerice, potrebno i za desetak obiteljskih kuća. Tu su i materijali za trafostanice koje je proizveo »Končar« koji su također ogromnih dimenzija i težina.

Radovi na izgradnji vjetroparka počeli su sredinom 2019., a završeni su potkraj 2021. godine / Foto V. MRVOŠ

U kontrolnom centru trafostanice zatječemo i kineskog djelatnika koji upravlja cijelim sustavom, a prema informacijama, desetak kineskih djelatnika je u Senju, te još toliko u Zagrebu u menadžmentu tvrtke.

Na pitanje kako su se snašli, odgovaraju »odlično«, ali ih u Hrvatskoj nešto ipak zbunjuje. Oni su za malo više od dvije godine izgradili i 50 kilometara ceste i 39 vjetrenjača visokih 100 metara, a kada idu iz Senja prema Vratniku, gledaju kako se nekoliko stotina metara ceste popravlja mjesecima i ne naslućuje se kada će to biti gotovo.