Proslava tradicionalne Fabijanove u Otočcu – blagdana sv. Fabijana i Sebastijana, suzaštitnika župe i zaštitnika Gacke doline te obilježavanje Dana grada Otočca, započela je kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u gradskom perivoju, gdje su predstavnici gradskoga poglavarstva, predstavnik Ministarstva hrvatskih branitelja, vojske i policije, kao i više udruga i ustanova položili vijence i upalili svijeće, a molitvu za poginule branitelje vodio je otočki župni vikar pop Ante Luketić s ministrantima. U poticaju na pobožno sudjelovanje u molitvi istaknuo je da su u nju uključeni svi poginuli, nestali i umrli hrvatski branitelji njih petnaest tisuća poginulih u Domovinskom ratu – ali i svi oni koji su tijekom proteklih 1100 godina hrvatskoga kraljevstva ginuli za »krst časni i slobodu zlatnu«. Potaknuo je na uključivanje u molitvu i naših predaka od početka IX. stoljeća, kada je naš Borna, »knez Gačana« počeo objedinjavati hrvatska rodovska naselja pa preko Gacke, Liburnije i šire povezivao naše pretka i tako započeo objedinjavanje ovih prostora gdje živi hrvatski narod, zaključio je Luketić.

Stoljetne veze

U crkvi je, prije mise župnik don Goran Antunović pozdravio svećenike, gradsko poglavarstvo na čelu s gradonačelnikom, državnoga tajnika Ministarstva hrvatskih branitelja i sve okupljene vjernike, a posebno predvoditelja euharistijskoga slavlja mons. Ivana Milovana, porečkog i pulskog biskupa u miru. Koncelebranti su bili otočki župni vikari vlč. Luketić i don Anđelko Zdeslav Kaćunko, te svećenici otočkog i ogulinskog dekanata.

U propovijedi je biskup Milovan, istaknuvši najprije značenje i važnost slavlja kršćanskih blagdana, dirljivo izrazio svoj osobni doživljaj kraja jer je dolazak u Otočac u njemu probudio sjećanje na vrijeme Domovinskog rata, kada je kao župnik u Rovinju dvaput dolazio u posjet mladićima iz svoje župe, i drugih istarskih mjesta, koji su u Otočcu i Gackoj kao vojnici držali položaje. Pamtim, rekao je biskup, da je sve bilo tiho, ozbiljno, pa i napeto.

– Prenoćio sam tada kod gostoljubivog župnika vlč. Pezelja, popa Vlade, kojega sam i nakon 1995. godine posjetio ovdje s našim župljanima, dok se on tada ponovno mučio iznova obnavljati crkvu, koju su mu susjedi iz nedalekog Poduma tijekom rata ustrajno granatirali. A s ovim dijelom naše domovine – Likom, Krbavom i Gackom koja je uz to i čakavska – vežu nas Istrane i mnoga povijesna sjećanja. Kao što je, naime, tijekom 16. i 17. st. Venecija u obalni dio Istre, pod svojom vlašću, doseljavala izbjeglice ispred Turaka iz Dalmacije, tako su se u središnji, austrijski dio Istre mahom doseljavali ljudi s ovih strana, pa tako središnja Istra ima i danas sela, vama ovdje zasigurno lako prepoznatljivih naziva i prezimena ljudi – Otočani, Modrušani, Brinjani, Hrvatini… Kolika su to bila neprestana stoljetna stradanja i ugroženosti na ovoj povijesnoj vjetrometini, pa onda i stalna raseljavanja našega naroda sve tamo do Gradišća u Austriji i Mađarskoj, do Češke i Slovačke, do sjeverne Italije, naglasio je biskup Milovan.

Podsjetivši potom da u ovoj godini 2025. zajedno s općom Crkvom slavimo Jubilejsku svetu godinu, dodao je da mi u Hrvatskoj ove godine dodatno slavimo svoj veliki nacionalni jubilej: 1100. obljetnicu splitskog crkvenog sabora iz godine 925., kada je – te iste godine papa Ivan X. uputio poznato pismo »dragomu sinu Tomislavu, kralju Hrvata«.

Značajna obljetnica

– Slavimo dakle i 1100 godina Hrvatskog kraljevstva, nastavio je biskup, te istaknuo citirajući poruku hrvatskih biskupa za Jubilej, da se »tim slavljima vraćamo na svoje duhovne korijene, ono što se danas s pravom naziva »kršćanskim korijenima Europe«. Upravo su ti kršćanski korijeni oblikovali tijekom 11 stoljeća vjeru, duhovnost i kulturu našega naroda, o čemu svjedoče i lijepi kameni spomenici Gačanskoga parka hrvatske memorije, ovdje pokraj vaše crkve. A ti nam kršćanski »korijeni pomažu i danas na novi način živjeti ljepotu evanđelja u nužnoj povezanosti osobnoga i zajedničkoga«.

Biskup Milovan je istaknuo kako su sv. Fabijan i Sebastijan, dva slavna starokršćanska sveca mučenika, jednako kao i brojni kršćanski vjernici, za svoju vjeru bili spremni podnijeti progone pa i samu smrt. Odgovor na pitanje otkud im snaga za to, je očito u tome da su oni doživljavali svoju vjeru kao novost, kao oslobođenje i radost.

U svijetu kulta cara, koji je zapravo bio tiranin, njemu se sve moralo vjerovati i sve odobravati kao božanstvu – ali takvih »vođa« bilo je mnogo i u novijoj povijesti, u svijetu praznovjerja masa, štovanja idola i u svijetu ezoterijskih praksi što sve zamagljuje istinu o čovjeku i njegovu dostojanstvu i spasenju – kršćani su svoju vjeru doista doživljavali kao oslobođenje, posvijestio je biskup Ivan te nastavio kako je vrijeme u kojemu živimo veoma slično vremenu staroga poganstva.

Obnova vjere

– Doista, koliko je današnji svijet pun nevjere i praznovjerja, pun utjecaja zloduha, demona. Čini nam se da zli duh, sotona, danas svoj utjecaj širi na jako mnogo načina: putem televizije, filmova, nasilja, pornografije, droge, promicanja protunaravnih veza i protuživotnih stavova, klevetanja i ocrnjivanja po medijima… Očito, potrebno nam je obnoviti snagu vjere kakva je nadahnjivala mučenike i sve zrele vjernike tijekom povijesti Crkve. Živa i jaka vjera pomoći će nam da ne budemo tek fasadni kršćani, neangažirani i neutjecajni, nego da je kao dio svog duhovnog identiteta svjedočimo svagdanjim ponašanjem, svojim riječima i djelima, upravo cijelim našim životom u obitelji, na radnom mjestu, u društvu, posvuda. Mučenici nas uče temeljnoj istini života: radost i osobno ispunjenje nije u traženju komotnosti i privilegija te u izbjegavanju svake žrtve, nego naprotiv u služenju dobru i darivanju sebe, iz dana u dan, ustrajno i vjerno, zaključio je svoju nadahnutu propovijed biskup Milovan.

Na kraju mise župnik Luektić je najprije zahvalio biskupu Milovanu za odaziv na predvođenje misnoga slavlja, ali posebno za dirljive riječi o višestoljetnoj povezanosti Istre i Gacke, kao i za snažnu i poticajnu propovijed nadasve aktualnu u sadašnjim hrvatskim i europskim okolnostima.