Grad Novi Vinodolski ove godine slavi dvije, po kulturni život Grada, izuzetno važne obljetnice – sedamdeset godina od osnivanja Kulturno-umjetničkog društva »Ilija Dorčić« te sedamdeset godina od osnivanja Narodnog muzeja. O obje bi se institucije mogle, zasigurno, napisati knjige – a u planu je i bilo upravo to: jedna velika monografija kojom bi se proslavio sedamdeseti rođendan i KUD-a i Muzeja – no pandemija koronavirusa popriječila se na tom putu i izdavanje takve knjige odgođeno je za neka pogodnija vremena. Naredne ćemo retke posvetiti KUD-u »Ilija Dorčić« – bastionu novljanskog izvornog folklora.

Kulturno-umjetničko društvo »Ilija Dorčić« svojim osnutkom nastavilo je rad dotadašnjih društava koja su nastajala tijekom druge polovine 19. i prve polovine 20. stoljeća. Njima su prethodila neformalna druženja građana na prelima, sijelima, sastancima po kućama, u gostionicama i dvorištima, gdje su se mladi i stari okupljali. Pjevali su, plesali te prepričavali najrazličitije zgode iz svakodnevnog života.

– U Novom je 1875. godine boravio neki kolarski majstor Zima iz Fužina u Gorskom kotaru koji je osnovao prvu glazbu. Nažalost, njegovim odlaskom glazba se raspala, a dio instrumenata se kasnije koristio u mesopusnim danima, dok je učitelj Milan Hržić 1875. godine osnovao Pjevačko društvo »Stenjak« koje je ime dobilo po ptici pjevici koja nalikuje slavuju, a živi po kamenjaru uz morsku obalu, kazuje nam ravnateljica Narodnog muzeja i galerije te kustosica ovogodišnje izložbe »Sedamdeset nam je godina već ili tek« Đurđica Krišković.

Prvi koncert

Zahvaljujući sucu Obajdinu, osnovano je u Novom i Tamburaško društvo »Zvonimir«, čiji je zborovođa bio Zagrepčanin Remec. U tom zboru pjevaju: Ljubo Kabalin, Slavko Ježić, Milan Dorčić, Filip Zoričić, Mate Krišković i Ivan Ježić. Po odlasku suca Obajdina, rad Društva »Zvonimir« podržavali su dr. Bogoslav Mažuranić, Bogoslav Dorčić i Anton Žanić.

Budućnost KUD-a – učenici OŠ Ivana Mažuranića Novi Vinodolski

Dolaskom u Novi učitelja Maksa Potočnjaka 1887. godine i kasnije Adolfa Harapina, uspješno je pokrenut društveni život i to do 1914. godine i početka Prvog svjetskog rata. Harapin je, kao dobar zborovođa, preuzeo Tamburaško društvo »Zvonimir«, a učitelj Potočnjak ponovo je pokrenuo rad Pjevačkog društva »Stenjak«. Sastavio je proglas, pravila, počeo okupljati pjevače i podupiruće članove te sazvao osnivačku skupštinu. Prijavilo se dvadesetak pjevača, a među njima izvrstan tenor i sudbeni pristav Dragutin Čepulić i drugi tenor, kotarski liječnik dr. Brinke. U zboru su bile i mjesne učiteljice, a pjevala je i istaknuta hrvatska slikarica Zdenka Pexidr-Srića.

Prvi koncert održan je u hotelu »Lišanj« 1897. godine. Priredbe su uglavnom izvođene, ili u hotelu, ili u Sali u starom kaštelu. Potočnjak se brinuo za program, režiju, scenografiju, a i sam je glumio. Harapin je sam prerađivao narodne melodije, prilagođavao ih tekstu, vježbao tamburaški i pjevački zbor, a po potrebi i sam nastupao kao dobar bariton solo. Priredbe su pomagali svi istaknutiji članovi društva iz redova prosvjete i sudbene vlasti, a jedan od njih bio je i Dušan Weiner – otac narodnog heroja Slaviše Weinera, kao i sestra istaknutog zagrebačkog opernog pjevača Toše Lesića – Matilda Hrapin koja je, kao bivša statistica HNK-a, preuzela šminku te po potrebi glumila.

Prekretnica u djelovanju Društava bilo je preseljenje kotarske oblasti i suda iz Novog u Crikvenicu, za vrijeme bana Khuena, 1898. godine.
– Odlaskom činovništva oslabljeni su »Stenjak » i »Zvonimir«, ali se zalaganjem Maksa Potočnjaka i Adolfa Harapina pjevački i tamburaški zbor popunjavaju članovima iz redova naroda. Na taj način sav taj kulturno-društveni rad ostavlja sve dublji korijen u narodu te se nastavlja i nakon odlaska Harapina i Potočnjaka, sve do početka Prvog svjetskog rata, govori Krišković.
Godine 1925. osnovano je Đačko tamburaško i pjevačko društvo »Vinodol«. Dramskoj sekciji i tamburaškom zboru kasnije se pridružuje i sportska sekcija koja se ponajviše bavila plivanjem i vaterpolom. Uspješne nastupe zabilježio je i pjevački zbor koji je vodio Ivan Potočnjak– Kukić, nastavnik i jedno vrijeme, nakon oslobođenja, ravnatelj novljanske osnovne škole.

Trn u oku vlasti

U Potočnjakovim zapisima je pronađeno sljedeće: »Smatrajući Društvo opasnošću za vlastite privilegirane pozicije, općinski načelnik Mikuličić, sreski načelnik Hagendorfer i upravitelj osnovne škole Stanislav Harapin nisu mirovali dok nisu ishodili zabranu daljnjeg rada ovog Društva«. Sjećanja na rad i djelovanje Društva »Vinodol« i njegovih članova, na održane brojne priredbe s bogatim dramskim, muzičkim i sportskim sadržajima koje su novljanski đaci i studenti niz godina priređivali svojim sugrađanima, ostala su i dugo nakon ukidanja Društva. Spomenuto pjevačko društvo »Stenjak«, osnovano 1875. godine djeluje pod tim nazivom do 31. siječnja 1931. godine, kada slavi 56. godišnjicu svog postojanja. Tada uzima novi naziv – Pjevačko i tamburaško društvo »Mažuranić« – te djeluje sve do 1941. godine.

Neki novljanski plesovi izvode se u parovima

Drugi je svjetski rat, u Gradu, prekinuo većinu kulturnih djelatnosti. Predsjedništvo Narodnog fronta Hrvatske 1950. godine sugeriralo je osnivanje kulturno-prosvjetnih i kulturno-umjetničkih društava. Temeljem toga, osnovan je 10. rujna 1950. godine Inicijativni odbor za osnivanje kulturno-umjetničkog društva u Novom s ciljem očuvanja cjelokupnog novljanskog folklora. Inicijativni su odbor činili: Anton Ježić, Davorin Ježić, Petar Radetić, Srećko Kabalin, Miško Kargačin, Marija Kargačin i Zdravko Sokolić. Za predsjednika prvog Odbora izabran je Davorin Ježić.

​Težak »Hrvat«

– U dogovoru s novljanskom Čitaonicom, 26. siječnja 1951. godine sazvana je godišnja skupština Čitaonice na kojoj je tadašnji tajnik Srećko Kabalin, u svom izvješću, naglasio potrebu osnivanja KUD-a u Novom, te da Narodna čitaonica bude osnivač društva s obzirom na njenu dotadašnju ulogu u očuvanju novljanskih narodnih običaja. Na ovoj je skupštini izabran prvi Upravni odbor, a Juraj Potočnjak imenovan je prvim predsjednikom KUD-a. Donesen je Pravilnik po kojem je započet i nastavljen rad te aktivnosti KUD-a sve do 1974. godine kada je donesen prvi Statut KUD-a. Posebna osnivačka skupština nije održana pa je ova skupština Čitaonice bila ujedno i osnivačka skupština KUD-a. Zato se 26. siječnja 1951. godine smatra danom osnivanja kulturno-umjetničkog društva u Novom, ističe Krišković vodeći nas kroz novopostavljenu izložbu.

Godine 1951. upućen je, putem plakata, poziv svim građankama i građanima da se u što većem broju priključe novoosnovanom Društvu. Da je poziv bio uspješan, dokazuje i činjenica da su 22. studenoga 1951. na popisu bila 122 člana. Vrijednost novljanskog folklora i običaja te potreba njihovog očuvanja prepoznaje se u Novom Vinodolskom vrlo rano. Kulturno-umjetničko društvo »Ilija Dorčić« 1951. godine utemeljuje prvu sekciju ili, kako su je zvali, grupu izvornog novljanskog folklora. Ona jedina djeluje u kontinuitetu do današnjih dana. Nakon osnivanja, sekcija je vrlo brzo okupila priličan broj starijih građana i građanki u Novom, poznatih pjevača i pjevačica te plesača i plesačica novljanskih narodnih pjesama i plesova.

Pridružile su im se mlađe djevojke koje su prihvatile i naučile pjesme i plesove. Na taj način osigurano je dugogodišnje postojanje sekcije. Zanimljivo je da je, od novljanskih plesova, tada najteži bio »Hrvat« pa su ga, u početku, plesali samo Josip Sokolić-Filko i Anka Mudrovčić-Mikulina. Kasnije, uvježbavanjem, ples se izvodio u više parova. Anka Mudrovčić u početku je bila stručna voditeljica folklorne sekcije, a od 1956. sekciju vode Milica Potočnjak i Pavica Ježić.

Dramska sekcija

– Jedna od prvih i osnovnih zaduženja Upravnog odbora KUD-a bila je nabava tkanine za šivanje muških nošnji kako muški članovi folklorne sekcije ne bi morali nastupati u svojim odijelima. Sašiveno je 15 muških nošnji. Već je tijekom 1951. godine zabilježeno nekoliko nastupa širom naše regije. Zimske muške nošnje izrađene su tek 1963. godine i to prema nekadašnjim starim nošnjama čiji su dijelovi ostali sačuvani kod pojedinih obitelji u Novom. Tu akciju poduzeo je Odbor za narodne običaje pa je tom prilikom sašiveno prvih 50 nošnji dok su kasnijih godina još neki građani izradili svoje vlastite nošnje.

Za šivanje nošnji kako muških, a pogotovo ženskih, KUD je održavao vezu s nekoliko žena krojačica u Novom koje su bile specijalizirane za šivanje nošnji. Bile su to Mera Mrzljak–Jerkova, Kate Zoričić–Rožina, Marija Sokolić– Matijetinka, Marija Baran, Lela Kabalin i Ankica Jovanović, tumači ravnateljica Muzeja.

U sklopu KUD-a djelovala je u Novom i dramska sekcija. Imala je nekoliko uspješnih nastupa, a novčani su prihodi išli u fond za podizanje spomenika palim borcima NOR-a u Novom. Vodio ju je Srećko Kabalin, a uspješno je nastupala do 1960. i njeno je djelovanje bilo zapaženo na cijelom našem području. Izvodili su Gogoljevu »Ženidbu«, Nušićeve »Svijet«, »Pokojnik« i »Sumnjivo lice«, kao i djelo »Gdje je međa« Blanke Hudobe i »Na straži« Viktora Cara Emina.

Za posudbu kostima i rekvizita obraćali su se Narodnom kazalištu Rijeka i Radničkom kulturnom društvu »Nafta« u Rijeci, a ova je sekcija imala i podsekciju za zborske recitacije pod vodstvom Slavka Manestra i Vladimira Dabca. Djelovao je, unutar KUD-a, i mješoviti pjevački zbor koji je nastavio tradiciju negdašnjeg pjevačkog zbora »Mažuranić«. Dugogodišnji zborovođa bio je nastavnik glazbenog odgoja Joso Jelača te je, za njegova vođenja, zbor nastupao na raznim svečanostima te djelovao vrlo uspješno. U KUD-u je djelovala i tamburaška sekcija, kao i gradska limena glazba te klapa Novljani – jedna od prvih klapa na području današnjeg PGŽ-a. Šestorica zaljubljenika u pjesmu krenula su se sastajati u gostionici »Korzo« kod Jose Šamanića.

Družeći se, pjevali su za svoju dušu, ali nisu ostali nezapaženi. Njihova pjesma svidjela se gostima, a glas o njihovom pjevanju brzo se proširio. U lipnju 1973. godine pozvani su i nastupiti kao gosti na festivalu Melodije Istre i Kvarnera u Domu kulture u Novom. Prvi postav klape Novljani činili su Joso Butorac, Marinko Miklić, Marinko Lončarić, Branko Šamanić, Joso Jelača, Joso Šamanić i Damir Piškulić.

Momačko kolo

U sklopu KUD-a djelovala je i Ženska klapa Mažurana osnovana 1998. Prvu godinu djeluje pod vodstvom prof. Đurđice Miklić, a prva postava broji 6 članica: Tamaru Kalanj, Dragicu Brvcer, Snježanu Kabalin, Ankicu Tomić, Mariju Marinković, Milicu Živković i Marinu Stanić. Zanimljivo je i da je, danas najbolja klapa u Hrvata – klapa Vinčace – u početku djelovala kao sekcija novljanskog KUD-a. Mažoretkinje su, pak, uspješno vodili prof. Krunoslava Barberić uz prof. Suzanu Bižanović te Majka Rauhara – voditelja riječkih mažoretkinja i jednog od osnivača mažoretkinja u Hrvatskoj. Iako je kratko trajala – u radu KUD-a ostala je zapažena sekcija jugoslavenskog folklora koja je imala 39 članova, a vodila ju je prof. Krunoslava Barberić. Najveći su uspjeh postigli Bunjevačkim momačkim kolom.

Godine 2004. osnovana je sekcija Pučkih pivača koja uspješno djeluje do danas. Izvode novljansku, dalmatinsku i primorsku pučku pjesmu, a imali su brojne zapažene nastupe ne samo u Hrvatskoj, već i u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Švicarskoj, Belgiji, Mađarskoj, Češkoj i Nizozemskoj. Od svog osnutka nastavili su uspješno organizirati posjećenu Smotru klapa u Novom Vinodolskom koja se održava koncem prosinca. Voditelj Pučkih pivača je prof. Mario Butorac.

Gotovo nema novljanske obitelji iz koje netko od članova nije sudjelovao u nekoj od sekcija KUD-a koji ove godine slavi sedamdeset godina. Novljani su im zahvalni na tome što »bate« novljanski običaj, kao i na promociji Grada Vinodolskog zakona što u Hrvatskoj, što u svijetu. KUD »Ilija Dorčić« danas je jedna od najvažnijih kulturnih institucija Novog te nezaobilazni sudionik svih mesopusnih, turističkih i inih aktivnosti.

Izložbu, popraćena bogatim tekstualnim i vizualnim segmentima, moguće je pogledati svakoga dana u Narodnom muzeju i dijelom u Čitaonici, sve do jeseni.