Posvuda u Lici krumpir je ove godine odlično rodio. Na brojnim mjestima kroz Liku postavljeni su štandovi ili kariole u kojima se nalazi vreća toga popularnog povrća i vrhunskog ličkog brenda. Mnogi proizvođači već sada brinu gdje će spremiti ili plasirati proizvedene viškove jer ih nemaju kome prodati niti imaju adekvatne skladišne prostore.

Zato se svako proljeće viđaju ružne scene odbačenih vreća krumpira u prirodi. Krumpir je bacan čak i u rijeke! Osim što je to ekološki neprihvatljivo, valja nam pogledati i humanitarnu stranu te priče.

U vrijeme kada mnogi potrebiti i očajni ljudi kopaju po smeću ne bi li pronašli odbačene prazne boce i za njih dobili poneku kunu, neki od nas jednostavno bacaju hranu, posebno krumpir. Zato je dovoljno nazvati Caritas ili Crveni križ i njihovi će volonteri preuzeti viškove krumpira.

Podijelili krumpir

Nazvali smo Caritas Gospićko-senjske biskupije i Gradsko društvo Crvenog križa Gospić. Direktor Caritasa je don Luka Blažević koji svake godine organizira sadnju većih količina vrhunskog merkatilnog krumpira.

– I ove godine su nam pomogle ekipe poduzeća Agro-Velebit iz Lovinca. Ustupili su nam dio svojih njiva i na njima smo proljetos posadili krumpir. Naši su ga volonteri jesenas ubrali i imali smo 11 tona vrhunskog krumpira. Sve te količine smo odmah podijelili pa je odvezen u riječki i zagrebački Caritas i po pučkim kuhinjama u Hrvatskoj. To su u konačnici premale količine jer ljudi moraju jesti svakoga dana, tako da ćemo svakako trebati još krumpira – ističe don Blažević.

Skladište Caritasa u Gospiću se nalazi u centru grada gdje se krumpir može darivati i propisno uskladištiti. Hranu redovno dijeli i GO Crvenog križa Gospić, pri čemu je krumpir dijeljen socijalno ugroženima u svega nekoliko navrata i to prije pet godina. Direktor Vlado Brkljačić pojasnio nam je razloge.

– Mi redovno dijelimo pakete u kojima je hrana, kućne potrepštine i higijenski preparati. Kad bi nas netko obavijestio da ima viškova krumpira i drugog povrća, mi bismo to rado preuzeli i podijelili ljudima.

Sramotno je da se krumpir baca, dok istodobno ima ljudi koji su na rubu gladi – napominje Vlado Brkljačić.
Tako bi darivani krumpir nahranio mnoga gladna usta, vlasnik bi učinio dobro djelo, a neće morati vući vreće niti trošiti vrijeme i gorivo da bi se riješio takvog korisnog balasta.

Otkup viškova

Prije desetak godina jedna je austrijska tvrtka nudila ličkim poljoprivrednicima otkup viškova krumpira koji su već tada bili proklijali u vrećama i svakako nisu bili u tzv. top izdanju. Dio poljoprivrednika tada je jedva dočekao ovakvu ponudu i ljudi su prodali takav krumpir, barem da pokriju dio troškova proizvodnje.

Oni kojima je ovakav otkup zvučao ucjenjivački, nisu željeli prodati krumpir. Na proljeće su ga morali voziti na smetlišta ili su ga bacali po šumi i rijekama. Tako se u najboljem svjetlu pokazala ona stara poslovica po kojoj »od inata nema goreg zanata«!