Tribina u Dokukinu zagrebačkog KIC-a bila je zakazana za 19 sati. Dogovor s Robertom Labrovićem bio je da se čujemo oko šest pa da, ako bude sreće, porazgovaramo malo prije tribine. Samo, Labrović je čovjek od malo riječi kad na mobitel priča, a i to malo je taman takvih da ti se čini kako ste sve dogovorili i ništa dogovorili niste. Zapravo, svašta se čovjeku čini kad dobije zadatak da popriča s čovjekom koji je autor i osnivač YouTube kanala, odnosno internet-televizije TV Loki.

Labrović je i redatelj, i snimatelj, i montažer te, možda prije svega, kroničar Like s obzirom na to da već 15 godina neumorno, gotovo svakodnevno, snima videouratke u kojima su Lika i Ličani i Ličanke glavni glumci. Lako to, ma u pozivu za događanje u KIC-u stoji i da je Labrović najveći lički influencer. Influencer, a jedva ga novinar na mobitel dobije!? A opet, nije ni novinaru na diku da praktički do zadatka za TV Loki nije ni znao. Jer, tko u to blago videouradaka jednom uroni, voljet će ga zavazda. No, krenimo mi redom.

– Smeta li i vama Ličanima jugo!? Ovo što danima puše. Puše li i u Lici jugo i dade li i Ličanima na živce – prvo je što smo pitali Labrovića.

Mogao je Labrović na ovakvo pitanje zakolutati očima, ali nije on taj.

– Evo, baš danas kad smo krenuli u Zagreb puhalo je nešto između juga i bure. Sve je to dobro kad je u normalnim granicama. Ali, jugo zna u Lici biti dosta pogano i dosta smeta. Baš me danas prijatelj iz jednog sela nazvao da mi kaže kako mu je jugo odnijelo krov – veli nam Labrović.

Nije jako jugo ni za koga dobro, ma tu smo problematiku brzo riješili. Drugo što je valjalo riješiti jest to Loki koje je i ime televizije i Labrovićev nadimak.

– Jedini Loki za kojeg ja znam je onaj nordijski bog s rogovima koji i nije bio neki pozitivac – priznajemo Lokiju.

Smješka se on na ovo, ili nam se barem čini da mu se na licu pojavilo nešto smiješku nalik. Ne troši, naime, Loki osmijehe tek tako.

– Kada sam bio mlad i nestašan u srednjoj školi jedan mi je profesor rekao: »Ti si isti kao Loki.« Ja klinac, nemam pojma tko je Loki, što je Loki. Prezivam se Labrović, nema tu ništa slično, ali tako je to ostalo – prisjeća se Loki.

I sada ima privatan obrt koji se zove Loki servis. I svi ga zovu Loki.

– Robertom me zvala pokojna mama i još par ljudi – kaže Loki.

Prekretnica na svadbi

Ma, što bi Lokiju da usred Like na noge digne vlastitu televiziju!? Počelo je 2008. godine, tad je pokrenuo YouTube kanal, no sa snimanjem je počeo Loki znatno prije.

– Sad će bit’ 29 godina da snimam, od ‘94. godine kad sam kupio prvu kameru. Prvi moji snimci bili su u Domovinskom ratu, akcija Oluja. Poslije Oluje krenuli smo snimat’ svadbe. Nešto se zaradilo, bilo je dobro, dvije godine sam to snimao, a onda je na jednoj svadbi došlo do pucnjave. Gledam ja to i mislim si: »Nisam poginuo u ratu, a sad da poginem na nekoj svadbi!?« Vjerojatno se pucnjava više nikada ne bi ponovila, ali to je za mene bila prekretnica nakon koje sam krenuo i otvorio kanal – kazuje nam Loki.

Onaj njegov obrt bavi se grafičkim dizajnom, štampanjem majica i reklama, izradom pečata… Na njemu i majica s logom TV Loki.

– Da sam znao, unaprijed bih pitao jednu – iskreno će novinar.

– Kad dođeš u Otočac, slobodno dođite. Vidim, veličina je L – iskusno će Loki.

Nego, televizija… Nije tajna da je Loki zaljubljenik u kamere, opremu za snimanje svake vrste. Je li od te zaljubljenosti sve počelo, sve poduzetničko!? I iznenadi nas Loki odgovorom.

– Krenuo sam ‘94. godine. Uzeo sam staru spužvu, od pokojne tetke usisavač i otvorio autopraonu. U to doba svi su se pitali što je sad ovo, i tko će tu uopće prati aute. Unio sam u Liku nešto novo i do 2000. godine držao sam tu autopraonicu – priča Loki.

S tog se posla, kaže, lagano počeo prebacivati na prodaju informatičke opreme, a onda i pomalo ulaziti u svijet snimanja. Počelo je sve skečevima o Ličanima. Bila je to, reći će Loki, k’o nekakva parodija.

– Ličani su bili glavni likovi, kršni momci s kapama i kožunima. Tako smo krenuli. Najveći motiv nam je zapravo bio Mirko Fodor. Taman je tada na Z1 televiziji krenula emisija »Vi i vaš video«. Tako smo krenuli, slali kazete s videima, počeli nagrade osvajat’. Nismo ni konkurenciju imali koliko smo bili dobri – priča Loki.

Prvom uratku zna se ime. Zvao se on »Beach Lika« i u njemu na -17 stupnjeve ličke zime momci na zaleđenom jezeru u kupaćim gaćama uživaju k’o na plaži. Snimljeno je to 1992. godine. Ako računica ne vara Lokiju su tada 22 godine. Ma, ako se krene gledati što sve danas ima na TV Loki kanalu postaje u čas jasno da Loki Liku voli.

– Idete okolo i snimate život – jednom rečenicom pokušavamo izreći svu filozofiju Lokijevog djelovanja.

– Uskoro ću imati 54 godine i meni bi, na primjer, bilo drago da me je netko snimio s 10 godina u učionici kako slušam nastavnicu. To nema cijene. Tako da želim zapisati te lijepe trenutke u cijeloj Ličko-senjskoj županiji. To je kronika koja će ostati. To radim s ljubavi i padala kiša, grmilo, sijevalo ništa me ne sprječava. Stvarno volim svoju Liku i uživam u tom – iskreno će Loki.

Ode li se u arhivu videa TV Loki tamo je i raznih rubrika, recimo onih na kojima su snimke traktora, ili ona gdje je samo priroda, a tu su i ljudi. Galerija likova je impozantna, jer Loki voli osobenjake. Kako li ih samo nalazi!? Milka Perić Crvenkapica! Nije ona bila ni redikul, ni sirotinja, ni socijalni slučaj, već je bila ona koja je o svemu i svakom znala sve, prva pravcata kroničarka Udbine i svega okolnog. Kako li samo Loki takve ljude nalazi, kako zasluži njihovo povjerenje?

– Treba imat’ malo i sreće i treba dobro gledat’. Plus, dosta toga mi i gledatelji jave. Milku Crvenkapicu upoznao sam indirektno tako što mi je moj prijatelj policajac, koji je sada u mirovini, javio da jedna žena u tačkama vozi trosjed po brzoj cesti Korenica – Gračac i da je napravila kilometarsku kolonu. Rek’o: »Ja tu ženu moram upoznati!« – priča Loki.

I krenuo Loki upoznati Milku. A Milka ide prema njemu i vuče veliku granu. I stane.

– To je bio taj prvi kontakt i tako, eto, devet godina. I žao mi je što Općina nije imala sluha da joj pomogne, a mogli su joj pomoć – ističe Loki.

Pa je pritiskao on, pa su joj dodijelili kontejner u koji nikada nije ušla jer je vjerojatno patila od zatvorenog prostora, pa je živjela u kojekakvim kućercima.

– Ne mogu zamisliti da sam netko i nešto u društvu i da svaki dan gledam nekoga, recimo našu pokojnu Milku, i da ne možeš reći: »Pa čekaj malo!?« Pitam se kakvo smo društvo kad prolaziš kraj te osobe, znaš da spava bez grijanja i prozora i nitko ništa. To je ta jedna tužna sudbina, tužna ljudska priča o pokojnoj Milki. Ne mogu je usporediti s ničim koliko sam je volio i koliko je meni bila draga. Ja sam smatrao da je normalna, a da je okolina oko nje bolesna – iskreno će Loki.

Prkosan i direktan

U ovih par rečenica o legendarnoj Milki krije se i gdjekoji razlog zašto lokalna politika ono što Loki radi i ne voli baš, ili ne voli uvijek, ili su najblaže rečeno prema njegovom radu podozrivi. Jer, Loki je ničiji, samo svoj, slobodan posve, financijski neovisan, pa još snima život onakva kakav uistinu jest.

– Dosta sam prkosan i direktan. To su vjerojatno krivi moji korijeni, pola Dalmacija pola Lika. Jednostavno nepravdu ne mogu prihvatiti i prijeći preko nje. Ja kažem svima ono što mislim. Koštalo me to u životu i koštat će me, ali to je, što je, to sam ja – jednostavno će Loki.

Zato je u njega televizija neovisna na način kakav zapravo u nas u medijima više i ne postoji.

– Ne dam se, uspijevam zatvoriti konstrukciju svaki mjesec, ne dam se. Ne znam otkud mi više ta energija. Odnosno, dužan sam to svojoj publici. To je već 177.000 pretplatnika, milijunski mjesečni pregledi. Već je to faza kad si dužan svojim gledateljima dati svakodnevno sadržaj – ističe Loki.

Bome, lijepe brojke, lijepa sljedba, makar nema tu neke zarade kako bi se možda očekivalo.

– Mjesečno na milijun i 400.000 pregleda zaradi se između 600 i 700 eura. Za 30 dana snimanja. A ljudi to ne kuže, misle da se zarađuju velike pare – razbija iluziju Loki.

Ali, milijun i po pregleda!?! Pa to nam zapravo govori činjenica da publika, primjerice, s veseljem gleda svaku epizodu s Domaćinom u glavnoj ulozi. A čovjek najčešće »samo« na stol stavi ono što je taj dan u kući skuhano.

– To su moj tast i moja punica. To je čovjek koji je cijeli život radio u Austriji, imao težak život. Njegovo selo je spaljeno u Domovinskom ratu, sve što je zaradio uništeno je. I opet je krenuo ispočetka, kupio kuću u Otočcu. Od njega sam puno naučio. Skroman je čovjek, »mali« čovjek. Jednom sam ga snimao i ispred njegove srušene kuće, ali nije nikada htio u nikog uprijeti prstom. Ostao je čovjek dosljedan sebi – priča Loki.

A ljudi, ta sljedba, jednostavno vole gledati tuđu privatnost, veli Loki. Ma neće zbog toga Loki ništa uljepšavati, taman da mu i još tko u komentarima zamjeri što u Domaćina nekada stolnjaka na stolu nema. Ne razumije Loki takve komentare, niti do njih drži, niti ih više čita.

– Di vam je stolnjak!? To je meni toliko smiješno za napisat. Pa što stolnjak predstavlja!? Meni je važno blagostanje, sreća, dobra hrana na stolu i međusobno poštivanje. A je li bio stolnjak… – ističe Loki.

– Vidim ja, vi ste neki retroinfluencer – velimo mu.

– Jesam, da. Ha, ha, ha! – nasmije se na ovo Loki.

Loki i Lika. S jedne strane i za nju se borio u Domovinskom ratu, s druge lokalni političari ga i ne ljube baš, a s treće strane kad Lokiju brzopleto kažete žalopojno da je Lika pusta i velika i pomalo zapostavljena, on na nju ne da.

– Nije Lika pusta! Lika je puna života. Trenutno ima nekih 35.000 stanovnika i po svom prostoru je jako lijepa. To je jedan veliki studio sreće, ljubavi, života. Ima svega. Recimo, grad Otočac je smješten na tako lijepom mjestu. U krugu 100, 150 kilometara imate i Zagreb, i Bihać, i Zadar, i Velebit, i more, i Plitvice. Lika je lijepa, čista je voda, nema nešto industrije, ima drvne industrije, OPG-ova puno. Imam neki blagi osjećaj da Liku netko čuva za crne dane. Dolazim do tog zaključka. Vjerujte mi. Industrija je prije rata bila u Lici ogromna, imalo se sve i svašta. Najedanput nema više ničega. Zašto? Zato što imamo puno izvora vode, nekoliko stotina izvora, imamo rijeku Gacku, rijeku Liku, Plitvička jezera, podzemne bazene. A tko bude imao vodu, imat će život. Pa će oni koji kupe napuštena sela, spustiti se helikopterima, ograditi se žicom i imat će jedan mir i blagostanje – proročanski će Loki.

Znači li to da će onda TV Loki emitirati za cijeli svijet, mada ni sad nije daleko od toga!?

– Naravno! Dronove ćemo dignuti i snimamo – kratko će na to Loki.

Razočaran u politiku

Kad ga sluša čovjek, pa još u ovo predizborno doba, ne može ne pitat zašto se i politički ne angažira. Loki na to veli da je kao klinac bio angažiran, bio i županijski vijećnik i gradski vijećnik, ali je 2000. godine politika završila za njega. Razočarao se. Kaže, za politiku moraš biti rođen, a on to nije.

Uz nesretnu politiku vezana je i etapa kada je TV Loki imao i studijske emisije. Radio ih je zajedno sa sinom, snimao u vlastitom prostoru.

– Taj sam studio radio za dobrobit cijele zajednice, međutim političari, gradonačelnici, načelnici, čast izuzecima, pola njih je to prepoznalo, a pola nije i nažalost studio trenutno ne radi – priča Loki.

Jednostavno, nema tko u studiju raditi. I sin je otišao u Zagreb i tu gradi lijepu fotografsku karijeru. Ma, kaže Loki, svaki tren se da u studio ući i raditi, ako se skupi za to ekipa.

– Nažalost, smatram da sam možda nekih deset godina ispred vremena tamo gdje živim. U Ličko-senjskoj županiji imate tri radio stanice, nekoliko desetaka portala, ali televizija je televizija. Kad jednom shvate što su mogli imati… Ali, ja im želim sve najbolje. Većina političara se ne želi eksponirati, da im čitate emocije, da ih pitate svašta, pogotovo ja koji znam cijelu situaciju i onda oni to maksimalno izbjegavaju. I odustao sam. Ispunio sam neku svoju želju iz djetinjstva, 30 godina sanjao sam o studiju i kako ćemo svi biti sretni, ali nije upalilo. Nisam taj – detektira Loki.

A mogao je Loki i drugačije, recimo uzeti što ga kao branitelja pripada i raditi skoro pa ništa.

– Ma ne. Ja volim raditi, mene to drži na životu. Ljepše je ovo. Evo, i jutros sam za jednu našu nacionalnu televiziju snimao prilog o janjetini i vratio se kući, i u obrtu napravio posla, i još koji prilog za TV Loki – nabraja Loki.

Za sadržaj što ga se da naći na TV Lokiju, Loki će reći da je šarolik, da se tamo dade naći i vidjeti svega, od najveće gluposti do predsjednika države.

– Svatko neka si nađe što hoće. Preko 25.000 videa je postavljeno – kaže Loki.

Tamo su i oni uratci koji su, lako moguće, za svjetski neki rekord. Kad je, naime, s prijateljem putovao u Veneciju Loki je u 24 sata objavio 39 videa! Dakle, u 24 sata 39 videa! Čime on to sve snima!?

– Imam kod kuće 14 kamera. Sinoć sam baš zbrajao; dronovi, podvodne kamere, jedan Canon, dva… A čime će se snimati zavisi od toga što se snima, dolazi li recimo neki državni dužnosnik pa da se nosi mikrofon, kamera, stalak, ili je nešto neobaveznije pa je u većini slučajeva Samsung zadnja serija S24 ultra. Prije tri godine krenuo sam snimati mobitelom i nema tu neke velike razlike za ovo što snimam – kaže Loki.

Nek’ pobijedi najbolji

Nego, idu i izbori, koliko je zadovoljan kampanjom, što očekuje?

– Nek’ pobijedi najbolji – kratko će Loki.

– Loki, onaj bog skandinavski, imao je rogove kad bi ga u stripu prikazivali. Niste vi Loki, nema u vas zloće. Kriv vam je nadimak – iskreno ćemo Lokiju.

– Kriv mi je nadimak, ali nosim svoj križ – i opet će kratko Loki.

Raspričali se mi, a i još bi da tribina ne treba početi. Ostade ono klasično pitanje za pred kraj, kakvi su planovi u Lokija.

– Kad se ujutro probudim, ja sam sretan čovjek. 54 godine nije malo. Gledam svoju generaciju i pomalo ih već Bog zovne da dođu. Zdravlje je dobro, sve je dobro i neka tako bude do kraja. Zadnji snimak kad bude, to znači da sam otišao – jednostavno će Loki.

– Možda je ipak bolje da za kraj pitamo gdje je dobra lička janjetina – velimo mu.

– Lička janjetina je specifična zbog čistoće zraka i visinskih razlika. Postoje, naime, dvije vrste janjetine, ova u nizini i ova u visini. Ova u visini finija je zbog tih raznih ljekovitih trava, ali kad to pravi meštar ispeče, vi tu razliku i ne možete skužiti. To možemo samo mi koji svaki drugi dan jedemo janjetinu – posve ozbiljan će Loki.

Ma, ni tu nije kraj. Pitamo Lokija je li zapamtio koju mudru od Milke Crvenkapice, ili Đure, ili bilo kojeg od svojih junaka? Loki nam na to reče da bi svatko tko dobro živi trebao vidjeti kako su živjeli Milka, Đuro i drugi pa da počne cijeniti život.

– A da je tu Crvenkapica odmah bi se ubacila u razgovor i počela pričati svoje – smješka se Loki.

Kreće tribina. U publici mahom mladost, filmaši, fanovi. U rukama im spisak s tridesetak najpoznatijih videozapisa objavljenih na kanalu TV Loki. Evo i Milke u epizodi »Game of Thrones«. Evo i ankete »Što ako u Udbinu dođu vanzemaljci«. Evo i uratka »Stara Kršlja: Posljednji gorštak«. A bome lijepo publika reagira i na antologijski »Tractors IMT 539 stuck in the mud« koji ima, da ni Lokiju nije jasno zašto, više od milijun pregleda, tek nekih par stotina tisuća pregleda manje nego li onaj »Domaće kokoši hrvatice u Krsanu«. Vraća nas priča i do doba kad otac Robertu, tada sedmašu, kupuje prvi fotoaparat u robnoj kući u Splitu. Pa do prve kamere koju je u Otočac donio Boško 1990. godine. A onda jedna gospođa iz publike objasni mladosti da je Robert Labrović i lički Malnar i Monty Python i da se tih 90-ih do kazeta sa snimljenim uratcima njega i njegove ekipe dolazilo s mukom i veseljem. Publika bi da Loki snimi igrani film. Loki na to veli da je vremena za to malo, ako već ne govori zapravo da je to vrijeme prošlo. Jer: »Netko nam to krade vrijeme.« Zato ga Loki i zaustavlja, na tren i zavazda, na svojim snimkama.

Malo selo pokraj Sinja

Labrović, Robert je Loki, isto k’o što je Labrović, Siniša naš konceptualni umjetnik ili Labrović, Nediljko što sjajno brani gol NK Rijeke.

– Malo selo pokraj Sinja, zaseok u Glavicama. Tri godine sam i živio u Sinju, prva tri razreda osnovne pa se vratio natrag u Liku. Volim otići dolje, pronašao sam i prijatelje s kojima sam sjedio u razredu, prijateljicu jednu. Lijepo je – kazuje Loki.

Humanitarni rad

Snimati je Loki počeo u Domovinskom ratu. Snimao je za Oluje svojom prvom kamerom, ali je i skupio svu arhivsku građu od svih snimatelja iz Otočca vezano uz Domovinski rat, pa je 90 posto toga prenio na YouTube. U jednoj fazi života puno se bavio i humanitarnim radom, akcijama. Spajao je ljude, skupljao novce, dijelio okolo ljudima što treba prolazeći svojim džipom na tisuće kilometara. Držalo ga je to dugo, ali je postalo naporno i nemoguće zbog redovna posla. Dao je sve kontakte drugima, makar i danas rado odnese štogod potrebitima ako ga tko zamoli.