RIJEKA – Bio je osebujan čovjek, posebnog izričaja i načina komunikacija koji je plijenio. Bio je drugačiji od drugih. Kod njega je uvijek, bila šala, vic, geg i čovjek ga je na prvi mah mogao doživjeti neozbiljnim. No, kroz taj način komunikacije, ja se i danas sjećam nekih njegovih rečenica, imao je način i stil kojim je s ljudima komunicirao vrijednosti, i one bi ostale i dale rezultata, rekao je prof. dr. Miljenko Kapović, kolega i prijatelj nedavno preminulog prof. dr. Željka Fučkara na komemoraciji koja je danas održana na Medicinskom fakultetu u Rijeci.

Zvučno ime riječke kirurgije

Ovaj poznati riječki liječnik, kliničar i profesor, zvučno ime riječke kirurgije i urologije preminuo je 23. siječnja ove godine u 80-oj godini života. Medicinski fakultet u Rijeci završio je 1970. nakon čega je volontirao u sušačkoj bolnici do 1975. godine. Po dolasku na kirurgiju odmah je aktivno uključen u program transplantacije bubrega pod vodstvom prof. dr. Vinka Frančiškovića. Bio je doajen i pionir ultrazvučne dijagnostike na ovim područjima, a njegovom zaslugom Klinički bolnički centar Rijeka dobio je Kliniku za urologiju 2006. godine koja je uskoro postala Referentni centar za transplantaciju bubrega. U svojoj karijeri vodio je preko tisuću transplantacija bubrega, a od 1991. do 1995. godine bio je prodekan za znanost Medicinskog fakulteta u Rijeci, da bi 2014. godine postao je profesor emeritus Sveučilišta u Rijeci. Jedini je u povijesti riječke medicine bio predstojnik dvije klinike i katedre s različitim specijalizacijama, kirurgije i urologije. Bio je i politički aktivan kao predsjednik županijskog HDZ-a u Rijeci, a bio je aktivan sudionik Domovinskog rata na ratištima u Otočcu i Gospiću. Ovo su samo dijelovi njegove službene biografije, a privatnih trenutaka i posebne osobnosti prof. dr. Fučkara na komemoraciji su se prisjetili njegovi učenici i nasljednici.

– Što na kraju reći o čovjeku me u profesionalnom smislu stvorio ili kako je on to volio reći, pronašao i izvukao ispod radijatora, čovjeku s kojim sam dijelio vizije i snove, čovjeku kojem je moja obitelj postala njegova, a njegova moja. Mogu samo reći, hvala vam profesore, što ste meni i svima nama dozvolili da budemo dio vaše vizije i sna, rekao je predstojnik Klinike za urologiju KBC-a Rijeka prof. dr. Josip Španjol.

Iz osobne perspektive prisjetio ga se i aktualni dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci prof. dr. Goran Hauser.

– Ostat će zapamćen, ne samo kao vrhunski stručnjak, nego i izniman mentor kojem je u cilju bila dobrobit pacijenata, studenata, asistenata, specijalizanata i specijalista. Ostavio je neizbrisiv trag, a njegove lekcije nisu bile samo akademske i stručne, već i životne. Iskoristit ću ovu priliku za par osobnih opservacija o profesoru. Profesor Fučkar nije bio čovjek lake naravi i to je puno ljudi govorilo. Međutim, fasada koju je pružao prema van je jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. Upoznao sam se s njim početkom 2000-ih, tada kao liječnik Objedinjenog hitnog prijema. Nakon jednog incidenta s pacijentom i moguće medicinske greške s moje strane, on je bio član povjerenstva koji je odlučivao o mojem radu. Poznavajući njegovu reputaciju, ne trebam isticati kako sam se osjećao kad sam u pozivu vidio njegovo ime. Već sam spakirao stvari iz KBC-a, iako nisam bi niti godinu tamo. No, nakon nekoliko rečenica na povjerenstvu, shvatio sam njegovu narav, a to je bilo podržati kolegu na početku karijere i jasno reći što je trebalo biti bolje učinjeno i dati svima smjernice kako popraviti sustav. Par mjeseci nakon toga kad smo htjeli “metastazirati” naše prostore u prostore Klinike za kirurgiju koju je on tada vodio, vidio sam onog drugog, goropadnog Željka Fučkara.

No tada nije raspravljao s nama sekundarcima već s tadašnjim ravnateljem KBC-a Rijeka i njegovim zamjenicima i mogu vam reći – nije ih štedio i nije im bilo lako. Ne znam trebam li reći da OHBP taj prostor uopće nije dobio dok je on bio šef Kirurgije. Reći ću i da sam se nakon OHBP-a javio na specijalizaciju za kirurgiju i on je tada bio glavni u povjerenstvu. Odabrao je Josipa Španjola i Deana Markića, a meni je rekao – ti nisi za kirurgiju, nisi loš, ali ti si peh i za internu si idealan. I evo me. Obožavao sam razgovore s njim na Urologiji, zbog svih istinitih, ali budimo realni, i lovačkih priča. Nikog nije štedio u tim pričama, pa ni sebe i većinu razgovara završavao je navođenjem svih svojih grešaka. Reći ću i da sam ga volio jer bio valjda jedini čovjek koji je u jedinici vremena znao izreći više psovki. Profesor je uvijek bio svoj. Zadnji sam ga put vidio prije godinu dana kad se razbolio i shvatio sam da se više ne želi boriti. Nedostajali su mi ti redoviti kontakti tijekom te zadnje godine njegovog života. No, brojne uspomene na njega trajno će nas pratiti, rekao je Hauser.

Prema riječima prof. dr. Alena Ružića, ravnatelja KBC-a Rijeka Fučkar je bio je istinski velikan podizanja podmlatka i mladih stručnjaka u raznim područjima biomedicinske znanosti.

– Bio je istinski učitelj cijelog svojeg života, i to ne samo kirurzima, već raznim profilima u medicini, bio je učitelj i meni, koji sam kardiolog. Ono što je radio profesor Fučkar ima nemjerljiv značaj za KBC Rijeka u cjelini jer zamah urologije i kirurgije povlačio je za sobom napredak niza drugih grana medicine. U svojem habitusu imao je i visok stupanj opće društvene odgovornosti i aktivnosti u zajednici. Sudjelovao je u razvoju demokratskih procesa i kao prvi predsjednik županijskog HDZ-a dao je obol razvoju višestranačja i pluralizma hrvatskog društva i našeg kraja. Osim njegovog glasa, sa mnom i s nama ostat će i njegov pronicljiv pogled, ispričane mudrosti kao izvor inspiracije da nastavimo bez obzira na zapreke uvijek i s visokim ciljevima kakve je pred sebe i sve nas stavljao profesor Fučkar, zaključio je Ružić.

Ostavio trag i u sportu

Kapović je podsjetio da je Željko Fučkar osim medicine i politike, ostavio i trag u sportu. Naime, Fučkar je bio rukometaš i kasnije i liječnik u Rukometnom klubu Zamet, a osnovao je i Rukometni klub Pećine.

– Bio je sportaš, to je nosio u sebi i tako je prolazio kroz život jer sport vas uči raznim vrijednostima. Zapamtio sam i da je napisao na jednom mjestu, a ja ću to sad izreći: “Pronašao sam najljepšu ženu u gradu i oženio sam je.” Tako je on pisao i govorio, simpatično, drago i lijepo, prisjetio se Kapović.