Putovali smo puna 24 sata kako bismo iz našeg gradića Conches-Sur-Gondoire stigli u Rijeku. Putovali smo autobusom iz Pariza, Conches je od glavnog grada Francuske udaljen svega dvadesetak kilometara, a da bi bilo još lakše predstavit gdje se točno nalazimo, kažimo i to da je odmah do nas francuski Disneyland, presjedali smo u Milanu odakle je do Rijeke direktna linija. Oduševila nas je Rijeka, jako je lijep grad s mnoštvom sadržaja tako da svakog dana posjećujemo neku od znamenitosti. Naravno, nakon posla ide kupanje, bili smo na svim vašim plažama – Glavanovo. Sablićevo, Kantrida,.. more je tako toplo, jako nam je drago što smo na naš način otkrili Rijeku i Hrvatsku.

Istaknuli su nam to uglas Quentin Estrella, Leonore Belle, Robin Vigier, Sixtine Corman i Zoe Lasserre, svi redom članovi skupine Les Incomparables. I ne, nije riječ o nekom glazbenom sastavu ili sportskom timu. Les Incomparables su dio velike obitelji francuskih katoličkih skauta kojima je volontiranje, pomaganje ljudima u potrebi dio životnog stava. Želja koju si što je moguće češće nastoje ispuniti. U Rijeci su dio velike obitelji Depaula Hrvatska, odnosno Kuće utočišta povezane s riječkim sestrama milosrdnicma svetog Vinka Paulskog koja skrbi o najsiromašnijem dijelu stanovništva. Konkretno, njima je svakodnevno na brizi do sedamdeset stanovnika Rijeke od kojih su većina – beskućnici.

– Našu dragi gosti iz Francuske druga su ovogodišnja skupina katoličkih skauta iz Francuske. Kao i prva, koja je stigla iz Strasbourga, ostat će kod nas dva tjedna kako bi nam bili od velike pomoći u skrbi koju svakodnevno činimo. Inače, ovo je druga godina kako nam stiže pomoć od velike međunarodne obitelji katoličkih skauta, jako smo s njima zadovoljni baš kao i s činjenicom da širom Europe i svijeta ima nemalo mladih ljudi kojima pojmovi poput pomaganja potrebitima ili volontiranja nisu strane aktivnosti, istaknula nam je sestra Veronika Mila Popić, čelna osoba riječkog utočišta, Depaula Hrvatska, pripadnica najužeg vodstva tima koji Depaul vodi na globalnoj razini. Skauti su smješteni u Domu za studentice “Sv. Vinko”, kojeg vode sestre milosrdnice, konkretno sestra M. Blanka Vrdoljak, dok smo mi utočište posjetili u jutarnjim satima dok je u punom zamahu bila priprema ručka. Kako bi se nahranilo sve potrebite, a u Rijeci ih je u ljetnom periodu još i više nego u zimskom dobu, treba uistinu mnogo – ruku. Dolazak volontere iz Francuske stoga je od ne samo velikog nego i presudnog značaja.

– Nama je pomaganje dio odgoja i svjetonazora. Volimo ljude bez obzira tko su i kakvog su materijalnog stanja, stalo nam je do ravnoteže u društvu, ali i u prirodi. Mogli smo primjerice putovati do Hrvatske nekim od zrakoplova, brže bismo stigli za sličnu cijenu, ali držimo da su avioni najveći zagađivači prirode kad je promet u pitanju pa smo, unatoč naporima, za putovanje odabrali ekološki mnogo prihvatljivije autobuse, poručili su nam Zoe, Leonore, Sixtine, Robin, Quentin koji su se, dakako nakon kupanja na Kantridi, u popodnevnim satima spremali za posjet Trsatu. I same fotografije Trsatske kule, kao i priča o pogledu koji se na Rijeku s nje pruža, te legenda o Marijanskom svetištu, kojeg je posjetio i sam papa Ivan Pavao II, izazivali su kod njih veliko uzbuđenje. Naprosto, kao da su dolaskom u Rijeku otkrili jedan sasvim novi svijet kojem se nisu nadali. Trsat ih je oduševio, posebno prigodno hrvatskom zastavom “ogrnuta” kula koja je poslužila i za fotografije koje će dijeliti svoim priateljima u Francuskoj i izvan nje.

– Francuska je velika država tako da nismo prošli ni najveći dio naše domovine, znate onda koliko nam je drago, koliki nam je izazov bio doći u grad do kojeg smo trebali prevaliti 1,5 tisuća kilometara. A kad stignete saznate kako se u njemu nalazi svetište istog značenja kao naš Lourdes, istaknuli su nam još jednom mladi Francuzi, od 17 do 21 im je godina, radost svog otkrića. Do kojeg dolazi zahvaljujući nesebičnom pomaganju. Kad voliš ljude, kad voliš davati sebe onima koji sami ne mogu preživjeti, pa i red je da te s druge strane nagradi. Da se veseliš Glavanovu i Trsatu, da sobom u Francusku, u neveliki, svega mu je dvije tisuće stanovnika, Conches-Sur-Gondoire poneseš priču o ljepoti Rijeke i Hrvatske. O divnim ljudima kojima si pomagao, o velikom srcu Kuće utočišta. Poruka vršnjacima u Hrvatskoj – pomažite, volontirajte, radite za dobrobit drugih. I ne pitajte za plaću. Sreća koju ćete osjetiti kad vidite kako beskućnik više nije gladan ne može se kupiti, ne može se platiti nikakvim novcem.